Jadrolinijinu putničku liniju 505 zadnjih par godina održavaju dva putnička broda Tijat i Lara a kako su zadnjih nekoliko dana oba broda van sustava na otok Prvić vozi zamjenski brod Mala Sirena.
Taj brod od petka niti jednom nije pristao u Prvić Luku jer je prema riječima mornara, riva u Prvić Luci preniska za taj tip broda. Zbog toga putnici iz Prvić Luke moraju pješačiti pola sata do Šepurine kako bi se ukrcali u brod.
Ovaj a i mnogi drugi problemi koji se susreću na liniji 505 navele su putnika Gordana Babića da sepismom obrati Jadroliniji, Agenciji za obalni linijski promet i LU Šibenik. Pismo je objavljeno na Facebooku a mi ga ispod u prenosimo.
– Smatram da je ovim Jadrolinija prekršila svoj koncesijski ugovor kojim se obvezala održavati tu liniju sa adekvatnom vrstom plovila. Međutim, to što smo nekoliko dana prisiljeni šetati pola sata na otoku bez automobila do rezervnog mjesta ukrcaja u Prvić Šepurinama i nebi bio toliki problem kad se nebi radilo o kapi koja je prelila čašu dugogodišnjeg nemara u odnosu prema Prvić Luci prvenstveno Jadrolinije, potom Lučke uprave i svih ostalih uključenih u funkcioniranje sustava.
Naime, Jadrolinija kao obavljatelj usluge loše funkcionira na više nivoa. Prvo navodim cijenu karte koja je sa svojim poskupljenjem na 34kn u oba smjera postala preskupa za većinu korisnika.
Otkako je uveden “red” u izdavanje povlaštenih karata za otočko stanovništvo, zimski život u Prvić Luci je u potpunosti zamro. Ljudima je preskupo potrošiti 136kn da bi kao četveročlana obitelj došli provesti vikend u svojoj nekretnini na otoku i sve se teže odlučuju za to.
Time ne pomaže puno niti zimsko pojeftinjenje od 3 kune po smjeru. Ne mogu se ne zapitati dali bi karta mogla biti jeftinija kad bi liniju održavao brži, ekonomičniji brod, kojem nebi bilo potrebno sedam članova posade u svakoj smjeni i koji nebi trošio cca 100 litara dizela na prijeđenih 10 milja.
Time dolazimo do problematike broda Tijata, koji nam je svima u srcu, ali koji je star punih 60 godina i već godinama predstavlja opasnost po život svojih putnika.
Pod tim smatram, potpalubni salon za smještaj putnika koji je ispod razine mora, a iz njega se može izaći samo putem jednih uskih i strmih stepenica, koje prema mojoj slobodnoj procjeni nisu šire od 90-100cm. Neću dalje o tom problemu jer ne želim da ostanemo bez Tijata dok se za njega ne nađe adekvatna zamjena. A imao bih što za reći. A tek brod Ozalj, koji nas je sve do nedavno redovno uveseljavao svojim dolaskom svake godine dok je Tijat bio na remontu.
Brod koji cijelo vrijeme plovidbe plovi nagnut u lijevo za nekih desetak stupnjeva, kojem se u utrobi čuje lješkanje slobodne tekućine, kojem se u salonu čuje miris nafte i ostalih lako zapaljivih tekućina, koji nema dovoljno pojaseva za spašavanje, jer ih se nema gdje pohraniti.
Naime, većina klupa je izvađena iz broda, vjerojatno prilikom priprema za rezanje, dok nekoj usijanoj glavi nije palo na pamet da bi se takvim “brodom” i dalje mogli prevoziti ljudi. Za napomenuti je da je i taj brod kao i Tijat imao valjanu dozvolu za plovidbu, koja je bila jasno istaknuta na vidljivom mjestu. Naravno, da je brod uistinu potonuo u vožnji, tada bi svi ti koji su izdali dozvolu i oni koji su je zatražili završili zajedno na sudskoj klupi – ali tako mi to u Hrvatskoj radimo. Zažmirimo na oba oka i nadamo se da će sve proći OK, sve dok netko ne izgubi život i dok se u slučaj ne uključe mediji.
Žmirili ste i prošle godine kada je Tijatom mjesecima upravljao kapetan koji ne zna voziti – ne znam mu ime, ali nije ni bitan jer više ne plovi na našoj liniji. Kapetan je imao zanimljivu tehniku pristajanja. Naime, kapetan bi usporio tamo negdje par kilometara prije odredišta, potom bi usmjerio brod ravno na rivu pod kutem cca 30 stupnjeva, potom bi zabio nejaki Tijat u rivu dok bi istovremeno mornari panično bacali konop na obalu, da bi se narednih pet-šest minuta polako približavao obali preko konopa. Ako je jadan Tijat preživio tu veselu epizodu svog postoljanja, onda možda zaista ima nade za one putnike u potpalublju da im se neće ništa dogoditi.
Mogao bih sad govoriti i o onih par djelatnica na prodaji karata u Šibeniku, koje i nekoliko mjeseci po uvođenju usluge još uvijek nisu znale izraditi Jadrolinija2go karticu – niti su imale želju to naučiti, ali nećemo o tome. Takva radna mjesta su potrebna društvu, jer kad bi ih ukinuli onda te cure više nikad nigdje nebi radile. Samo ih treba malo motivirati da se educiraju za nove usluge, te da npr. upozore putnike da brod Mala Sirena ne pristaje u Prvić Luku, dok im uredno prodaju kartu za (pazi sad) Prvić Luku.
Sad dolazimo na najbitnije pitanje, koje ukljućuje i Lučku upravu. Naime, zadnjih 25 godina povezanost Prvić Luke sa kopnom je neprimjerena. Čim zapuše južni vjetar (a ne jugo) mještani Prvić Luke ostaju odsječeni, te ovise o samovolji službujućeg kapetana.
Namjerno ne koristim pojam jugo, jer vjetar snage 4-5 bofora i nije jugo u punom smislu. Mjesto na taj način ne može funkcionirati što se jasno vidi po opadanju broja stanovništva u Prvić Luci, za razliku od Šepurine i Zlarina koji se zahvaljujući stabilnijoj brodskoj liniji održavaju na istoj razini.
Čovjek neće živjeti na otoku ako kod svakog južnog vjetra mora pješačiti rano ujutro u Šepurinu, najčešće po kiši koja je čest pratioc južnog vjetra.
To je između ostalog i mene otjeralo sa otoka na kojem sam pokušao živjeti 2007.g., ali me je prvo takvo robinzonsko iskustvo pokolebalo u namjeri. Ako je problem u brodu onda treba dati adekvatan brod, ako je problem u pristaništu tada treba sagraditi adekvatno pristanište, Ne mislim da su to problemi koji se mogu riješiti preko noći, ali oni se ne rješavaju zadnjih 25 godina, otkako je posljednji put Tijat pristao bočno na našu rivu po jugu.
Čitam u Novom Listu da je u planu gradnja novih brodova kao zamjena za Tijat i Premudu. Pitam se dali se u projektiranju takvog namjeskog plovila vodi računa o ruti za koju je brod u startu namjenjen? Evo maloprije smo se dovezli sa dvotrupcem Malom Sirenom iz Šepurine u Šibenik za svega 20 minuta i pritom putovali brzinom od ugodnih 22 čvora. Kad bi izuzeli problem nepristajanja u Prvić Luci, radilo bi se o sasvim dobrom tipu broda za naš mali škoj.
Za kraj, obzirom da se ovo pitanje tiče svih stalnih i privremenih mještana Prvić Luke, pismo javno objavljujem na društvenim mrežama.
IZVOR: InfoVodice.com
