Na prošlotjednim Danima biskupa Srećka Badurine, koje je organiziralo Katoličko društvo prosvjetnih djelatnika biskup Srećko Badurina o svojoj desetoj obljetnici djelovanja, bio je prikazan potresan dokumentarni film Magnum crimen 1945. Film je povodom 70. obljetnice blajburške tragedije snimljen u produkciji Laudato televizije. Producentica filma je Ksenija Abramović, a scenaristica i redateljica Nada Prkačin, javnosti poznata po otkazu koji je dobila na HRT-u zbog toga što je za izradu dvaju dokumentaraca o Anti Gotovini koristila arhivu HRT-a bez odobrenja nadređenih. Inače Laudato televizija je privatna televizijska kuća koja promiče obiteljske i kršćanske vrjednote. Za sada promotivno djeluje preko portala laudato.hr, a ovom prigodom je najavljen početak redovitog emitiranja za Božić ove godine.
DUHOVNA BORBA
Izvrstan 60-minutni film dokumentirano, mirno, sugestivno i bez svjetonazorskih obračuna iznosi stravične podatke, slike, komentare stručnjaka te potresna svjedočanstva sudionika o stradanjima hrvatskih vojnika i civila koji su se u svibnju 1945. godine na Bleiburškom polju, zajedno s drugim poraženim vojnim skupinama, predali u ruke saveznika, a ovi su ih predali nazad u ruke njihovim progoniteljima Titu i partizanima. Svrha filma je upozoriti javnost na činjenicu da za stravična mučenja i pokolj tih ljudi, koji su nakon toga uslijedili, još nitko nije odgovarao a kosti žrtva još uvijek čekaju da se primjereno pohrane.
Razlog što o ovome pišem nije sama tragedija (o njoj je svakako potrebno pisati radi otkrivanja cjelovite istine, jer nas samo ona oslobađa tereta prošlosti), nego pitanje savjesti, koje mi se snažno nametnulo gledajući ovaj film. Naime, film između ostalog donosi i svjedočanstva dvojice britanskih časnika koji su bili sudionici izručenja. Bio je to rezultat političke trgovine između saveznika i Tita u kojoj su zarobljenici bili bešćutno žrtvovani. Britanski časnici otvoreno svjedoče kako su bili potpuno svjesni da je predavanje ratnih zarobljenika u ruke koljača Tita (tako se jedan od njih izrazio) značilo neminovne progone, ropstva, mučenja i ubijanja za iste. Jasno im je da je to bilo krajnje nečasno i nehumano. Lažima su obmanuli ljude kako pri predaji ne bi pružali otpor. A sada se duboko kaju što nisu imali snage oduprijeti se naredbama. Jedan od njih je Collin Gunner.
ISJEČCI IZ SJEĆANJA
Njegovo svjedočenje, prikazano u više kratkih isječaka, bilo je posebno upečatljivo. Sve na njemu – izgled njegova lica, izraz očiju, način govora, nervozno povlačenje dima iz cigarete… – odavalo je da taj čovjek u sebi vodi iscrpljujuću duhovnu borbu u kojoj se lomi između izlike kako vojnik treba izvršavati naredbe i očitog progona savjesti. Na kraju su mu iz očiju potekle suze očajnika dok je zapomažući zazivao ime Isusa Krista.
Uistinu dojmljiv prikaz neumoljivog govora savjesti. Bilo bi bilo dobro da ga pogleda svatko tko pomišlja da se može na bilo koji način poigravati s vlastitom savješću bez posljedica. Savjest je nutarnje središte čovjeka. Tu se gradi autentično ljudsko dostojanstvo. I tu je svatko odgovoran sam za sebe. Ako svoje dostojanstvo nisi izgradio sam u svojoj savjesti, ništa ti drugo neće pomoći da to nadoknadiš. Žalosno je koliko malo o tome razmišljamo i govorimo.
