Iz godine u godinu sve je veći broj mladih koji odluče provesti nekoliko ljetnih mjeseci u Americi radeći. Osim avanture koju donosi put u nepoznato, podaci kažu da se pruža dobra mogućnost zarade usprkos činjenici da se veća svota troši na smještaj koji je daleko od jeftinog.
Šibenčanka Marijana Ercegović tamo je odradila dvije ljetne sezone, a New York je po završetku fakulteta u Hrvatskoj postao njezino mjesto stalnog boravka.
Koliko je komplicirana papirologija, kakva je ponuda poslova i zarada te stoji li ona da je New York grad koji ne spava, objasnila nam je naša sugovornica.
Ti si jedna od onih koja se za vrijeme studiranja odlučila na ljetni posao u Americi? Kako je došlo do te odluke?
U vrijeme između preddiplomskog i diplomskog studija sam shvatila da informatika koju studiram, nikako nije jedino što me zanima i da je izvan fakulteta i Hrvatske, cijeli svijet o kojem ja ništa ne znam. Razmišljala sam o studiranju vani ali sam te godine propustila rokove za prijavu na neke fakultete i stipendije, a u to vrijeme je bio jako popularan Work and Travel program koji studentima omogućavaa da provedu maksimum 4 radna i jedan dodatni neradni mjesec u SAD-u. To je bila moja prilika da unaprijedim engleski jezik, živim u New Yorku, upoznam puno ljudi drugačijih od svega što je meni do tada bilo znano, zaradim pokoji dolar i na kraju, da proputujem i upoznam jedan novi kontinent.
Koliko je bila komplicirana papirologija? Kada si došla tamo, da li postoji neki posao koji već čeka ili po dolasku tamo ‘obijate pragove’?
Počela sam se pripremati početkom siječnja 2010, a u SAD sam došla krajem svibnja. Papirologija nije komplicirana, potrebni su studentski i osobni dokumenti, a najvažnije je na vrijeme platiti, kao i uvijek u životu, sve usluge ovlaštenoj agenciji koja posreduje u procesu, te naći poslovnu ponudu od poslodavca iz SAD-a, koja je glavni uvjet za odlazak. To je i relativno izazovan i mukotrpan proces u kojem studenti posvjedoče svim preprekama poput jezične barijere, razlika u hrvatskom i američkom životopisu, načinu komunikacije i pronalaženju poslovnih prilika online.
POSAO SE NA POČETKU NE BIRA
I to se s vremenom riješi uz pomoć prijatelja koji su ranije bili na istom programu i znaju nekog Rusa ili Bugarina koji živi od pronalaženja i izdavanja ovakvih i onakvih poslovnih ponuda, ili pak imaju prijatelje, tetu, strica ili susjede koji su davnih dana otišli u SAD i razumiju žar i želju mladih studenata da okušaju svoju sreću s druge strane oceana. Jednom kad student nađe poslovnu ponudu i agencija je odobri, vrijeme je za odlazak po vizu, kupnju avio karte i pakiranje kufera.
Poslovi koje studenti najčešće nađu su svi mogući poslovi u restoranima, prodavanje odjeće i suvenira u dućanima, poslovi spasioca i svi drugi sezonski poslovi koji se rade i u Hrvatskoj. Moj prvi posao je bio prodaja sunčanih naočala u Ocean City gradu u državi Maryland. Super posao u dosadnom gradu punom razularenih srednjoškolaca i stereotipičnih Amerikanaca.
Što si ti sve radila tamo?
Dakle, kako sam i rekla, počela sam kao prodavačica u trgovini sunčanih naočala. Korisno iskustvo podijeljeno s novonastalim cimerom iz Hrvatske i dva dečka iz Izraela koji su već godinama bili u SAD-u. Zabava cijeli dan. Ali cilj nije bio ostvaren jer Ocean City nije New York pa sam se ja nakon tri tjedna, malo ušteđenih dolara i puno novih prijatelja, koji su mi i pomogli da nađem privremeni smještaj na ciljanoj destinaciji, preselila u New York. I sad kad se toga sjetim, preplavi me isti osjećaj uzbuđenja i sreće. Prva dva mjeseca i prelazak iz OC u NY, su bila dva najvažnija i najhrabrija mjeseca u mom samostalnom životu. Ništa nije bilo problem, cilj je bio jasan i sve baš sve je bilo moguće. Taj stav mi je postao modus operandum kojim se vodim i danas.
NEW YORK NIJE ROMANTIČAN GRAD
New York nije romantičan i lagan grad pa tako ni počeci u New Yorku nisu najnježniji, ali nakon tjedan dana, par desetaka prehodanih kilometara i saniranih žuljeva na nogama, našla sam i cimere i stan i posao hostese u restoranu nedaleko od Times Square trga. Nakon mjesec i po dana, našla sam bolje plaćen posao servera u drugom restoranu, a kasnije sam radila i na glavnom stadionu US Open teniskog turnira kao prodavačica u trafici. S time je završila moja radna karijera u Americi i počelo ono najbolje, vrijeme odmora i putovanja.
Kako ide sa smještajem? Kakvi su stanovi, cijene, ponuda?
U Ocean City je lako. To je malo turističko mjesto na istočnoj obali SAD-a, u kojem su ljudi navikli na studente iz cijelog svijeta koji dolaze odraditi ljetnu sezonu i nije teško naići na nekog tko iznajmljuje stan ili nekoga tko traži cimere. New York je druga priča. Kratkoročno iznajmljivanje stana je preskupa i nemoguća misija pa svi mi tražimo sobu ili stan koje možemo uzeti u podnajam. Tada je glavni izvor ponude i informacija bio website craigslist.org na kojem smo prijatelj i ja našli stan, a cimere, također hrvatske studente na istom programu, putem Facebooka. Stan je bio pokraj Times Square trga u središtu Manhattana, a cijena je, ako se dobro sjećam, bila 2500$ mjesečno za jednosoban stan. Dvoje nas je spavalo u sobi, a troje u dnevnom boravku koji je bio malo veći od sobe. Pomisao na tri mjeseca ludnice i tiskanja je na početku bila malo zastrašujuća, ali se zapravo uopće nismo viđali jer smo svi non – stop ili radili ili bili vanka.
Da li je zarada dobra, odnosno dovoljna za živjeti tamo? Da li si se s nešto dolara u džepu vratila u Hrvatsku?
Ne sjećam se koliko sam točno bila plaćena, ali se sjećam koliko sam radila i što sam napravila s novcem koji sam zaradila. Radila sam minimalno 8 sati dnevno 5-6 dana, a nekad i 7, puna 4 mjeseca, mjesečno trosila oko 2000$ na stanarinu i život, uštedila par tisuća dolara s kojima sam putovala mjesec dana po istočnoj i zapadnoj obali SAD-a, kupila malo poklona, suvenira i odjeće, na povratku ostala u Londonu 5 dana i vratila se kući s možda nekoliko stotina dolara.
NE TREBA SE ZAVARAVATI VELIKIM ZARADAMA
Nakon povratka u Hrvatsku čula sam nekoliko gorih, ali i boljih financijskih priča od moje, ali najviše ljudi koje ja znam, su živjeli i uštedjeli slično kao i ja. To je prosjek i nikako se ne treba zavaravati ludim zaradama, jer je jako malena vjerojatnost da će se to i dogoditi. Samo troškovi pred put, aviokarta i početak života u SAD iziskuju oko 2000$ što je puno novaca za jednog studenta, ali su mi malo pomogli roditelji i pokoja dobra teta i strina, a ja sam u SAD-u recimo uštedjela 3500$.
Dakle, u četiri mjeseca sam uspjela otplatiti put, početne troškove i uštedjeti 1500$. Ništa spektakularno, ali je iskustvo neprocjenjivo. Imala sam 24 godine, otkrila novi kontinent i osjećala kako životu i sreći nema kraja.
Koliko si sezona tako išla tamo?
Dvije. Prvi put sam otišla na pet mjeseci, a drugi put sam se nadala ostanku godinu ili dvije što se pretvorilo u pune četiri godine. U drugoj sezoni sam nakon 6 mjeseci restoranskih poslova, našla staž u struci jer sam u međuvremenu u Hrvatskoj diplomirala pa sam nakon staža i još dva paralelna posla da bih preživjela slabo plaćeni staž i bezveze plaćen prvi posao, našla i pravi posao s normalnim uvjetima, pravima, plaćom i kao i uvijek u Americi, nenormalnim radnim vremenom, kojeg radim i danas.
Jesi li imala neka neugodna iskustva?
Bilo je neugodnih iskustava, ali je to dio života i iskustva. Previše rada, za premalo novca, premalo sati sna, stanovanje u dalekim kvartovima i vječna briga o imigraciji i opstanku su svačije brige na početku puta i prve dvije godine su najteže, a nakon toga postaje sve bolje. S vremenom se sve riješi i postane bolje.
ODUSTAJANJE NIJE OPCIJA
Odustajanje nije opcija i nema smisla ako nešto stvarno želiš i daš sve što imaš i više, od sebe. Ljudi su u New Yorku, što ne vrijedi po defaultu za cijelu Ameriku, jako otvoreni prema strancima, spremni malo pomoći i definitivno razumiju i cijene upornost i marljivost. Lako je naći poznanike i društvo za izlaske, pa čak i prijatelje.
Benefiti su nemjerljivi i neprocjenjivi. Moj život je zasigurno potpuno drugačiji nego li bi bio da po drugi put nisam otputovala. I mislim da nije važno je li u pitanju New York ili neki drugi grad, važno je prepoznati priliku za sebe i realizirati je dajući sve od sebe. Riskiranje se isplati, zadovoljstvo je kasnije slađe. Ulaganje u sebe i svoj razvoj je neophodno i dvadesete su idealne godine za ovakve avanture. Financijska dobit nije glavni benefit putovanja, ali nije niti na štetu.
Ti si sada u Americi našla dobar posao?
To je zapravo put koji sam prethodno opisala. U drugom odlasku u SAD, našla sam staž u struci u maloj IT tvrtki, čiji su klijenti bile banke. To je bila moja šansa kojoj sam se i nadala po povratku u NY i koju nikako nisam htjela propustiti. Staž je bio minimalno plaćen, recimo kao staž u Hrvatskoj za 1600 kuna pa sam nakon posla išla u školu engleskog jezika, radnim danom kasno navečer čuvala jednu curicu, a vikendom radila u restoranu. I tako godinu dana.
S vremenom sam prestala ići u školu jezika jer sam dobila radnu dozvolu, a i plaća mi se malo povisila pa više nisam ni u restoranu radila. Početkom 2014. godine, tvrtka u kojoj sam radila više nije imala nikakvih zanimljivih projekata i ja sam počela tražiti novi posao koji sam i dobila u Moody’s Analytics, tvrki koju znamo po kreditnom reitingu, a tu sam i danas gdje radim kao IT konzultant.
Kakav je život u New Yorku, sliči li tvoj život onom Carrie Bradsohw ili je više kao u seriji Girls koja je je surovija u prikazu života mladih ljudi?
Haha, ja volim misliti da živim život Carrie Bradshow, ili makar negdje između bilo koje od cura iz Sex i Grada. Život u New Yorku je intenzivan, puno se radi, puno se izlazi, malo se spava, zapravo neodrzžv razvoj. Grad nikada ne spava i toliko je zanimljivih događanja vezano uz profesionalni razvoj, kulturu, noćni život, druženje i zabavu. S vremenom se zasitiš, shvatiš koliko je odmor dragocjen, suziš krug prijatelja i izlazaka i pokušavaš se vise baviti svojom profesijom, sportom i spavanjem, a manje degustacijom koktela i zatvaranjem barova i klubova.
MIRI I TIŠINA POSTANU EGZOTIKA
Ples cijelu noć je najbolja zabava, ali u jednom trenutku mir, tišina i osam sati sna postanu egzotika i velika želja. New York je agresivan grad, brz, dinamičan, prljav, bučan, puno daje, ali puno i uzima, lako sve i svakoga zaboravlja i konstantno se mijenja. Ljudi koji u njemu žive se neprestano trude, ohrabruju jedni druge, pokušavaju doci do uspjeha na sve moguće načine. Energija je opipljiva i mjesta za odustajanje nema, ali je jasno da sve ima rok trajanja.
Planiraš li možda povratak u Hrvatsku? Što ti u Americi najviše nedostaje?
Planiram li povratak u Hrvatsku je pitanje na koje ne mogu dati konkretan odgovor. Razlog zbog kojeg sam otišla u SAD nije bio ekonomske prirode, to je bila zelja i znatiželja za životom izvan granica u kojima sam odrasla. Ja obožavam putovanja, jer na mene djeluju magično, čine me sretnijom, tolerantnijom, obrazovanijom i pametnijom. Srećom, u zadnjih par godina, uspjela sam putovati i izvan Europe i SAD-a. Sve je više ljudi koji za života žive u nekoliko država, a kamoli gradova što zbog poslovnih što zbog privatnih razloga i ja trenutno ne mogu reci kako će moj put izgledati, posebno dok nemam svoju obitelj.
HRVATSKA KAO BAZA
Idealno bi bilo da mi je u Hrvatskoj baza, jer sam se neminovno udaljila od obitelji, i puno dobrih prijatelja i istina je, svi mi nedostaju, a najviše more, moji doma i mir koji samo u svom gradu imaš. Ali kako ja nikad mira nemam, tko zna bi li bila sretna da se skučim u malom mjestu u kojem se sve presporo odvija.
Trenutno ne radim ništa po pitanju povratka u Hrvatsku jer mi je i dečko u New Yorku, odnosno živimo skupa, ali je istovremeno dosta poslom vezan za Afriku pa možda sljedeća destinacija bude Etiopija ili Kenija, ali se ja nadam da će biti Europa. Još neko vrijeme želim provesti na ovoj strani oceana, napredovati edukacijski i poslovno, proputovati sve što je odavde lako dostupno i angažirati se oko nekakvih projekata o kojima već duže vrijeme razmišljam. Isto tako, čini mi se da sam prevagnula polovicu puta i da se i mom New Yorku bliži kraj, a ako se nekad u budućnosti nađe prilika u kojoj ja mogu doprinijeti svojim znanjem i iskustvom u Hrvatskoj, zasigurno bih je prihvatila.
