Prije desetak dana Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) preuzela je upravljanje nad Jadranskom bankom. Za predsjednika Sanacijske uprave postavljen je Ivan Tomljenović koji u razgovoru za Šibenski portal otkriva što predviđa Sanacijski plan šibenske banke, je li novac klijenata Jadranske banke u sanacijskom postupku siguran te što Jadranskoj banci donosi budućnost.
Za početak glavno je pitanje, na koje još jasan odgovor nismo čuli, trebaju li građani i klijenti Jadranske banke strahovati za svoja sredstva?
Odgovor je vrlo jasan, a to je da građani ne moraju strahovati za svoja sredstva u Jadranskoj banci. To je nešto što je definicija ovog posla. Zašto ne moraju? Postoje dva razloga. Prvi je razlog jer je otvoren postupak sanacije, a sanacija podrazumijeva ozdravljenje. Ono što treba reći jest da je sanacijskim planom predviđeno da ni jedan vjerovnik – poduzeće, jedinica lokalne samouprave i građanin ne smije biti oštećen ni za jednu kunu. To je definirano sanacijskim planom. To je prva razina osiguranja. Druga razina, a spomenuli ste građane odnosno štediše, dakle najznačaniji izvor financiranja Jadranska banke, je sustav osiguranja depozita. Sustav osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj je u razini europskih sustava osiguranja depozita vrlo visoko rangiran. Ono što je bitno reći jest da od ukupnih depozita u Jadranskoj banci u iznosu od 2,1 milijardu kuna, depoziti stanovništva čine 1,9 milijardi kuna. Od tog iznosa 1,5 milijardi kuna depozita građana je osigurano kroz sustav osiguranja. Dakle, svi štediše, svi građani koji imaju štednju do 100 tisuća eura, a to je onaj drugi branik, osigurani su u potpunosti. Mislim da kroz plan koji podrazumijeva kontinuiranu dostupnost svih depozita te kroz model osiguranja, građani mogu biti u potpunosti sigurni. Poslovanje banke biti će poduprto iz dva izvora financiranja, sredstvima sanacijskog fonda i sredstvima fonda osiguranja depozita.
Ukratko, zbog kojih je razloga došlo do sanacije Jadranske banke?
Jadranska banka je u svom poslovanju imala značajnih poteškoća. Hrvatska narodna banka u funkciji supervizora je već duže vrijeme permanentno nadzirala poslovanje Jadranske banke i nalagala mjere te procjenjivala mogućnost autonomnog oporavka. U danom trenutku procijenjeno je da banka ne može vlastitim snagama, a to se prvenstveno misli iz poslovanja i financijskom snagom svojih postojećih dioničara preokrenuti trend. U tom trenutku je trebalo donijeti određene odluka. HNB je kao sanacijsko tijelo utvrdila javni interes da se sanira Jadranska banka. Banka po svojoj veličini čini ispod jedan posto bankarskog sustava u Hrvatskoj te sa stajališta države ima manji značaj, ali ono što je prepoznato kao javni interes je značaj banke za regiju, prvenstveno za županiju. Tu je Jadranska banka dominantna i poremećaj u poslovanju, u smislu prestanka poslovanja, bi izazvalo značajne negativne posljedice, odnosno izravne i posredne štete za regiju u kojoj posluje.
Na koji način sanacija funkcionira?
Ono što je se postupkom sanacije dogodilo je da je upravljanje bankom s ciljem provođenja sanacijskih mjera preuzela Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, odnosno država. Tako da je iz situacije kada je za poslovanje banke bila odgovorna stara upravljačka struktura i postojeći dioničari upravljanje bankom preuzela „država“ .
Postoji li okvirni rok koliko bi sanacija mogla potrajati?
Koliko će trajati sanacija Jadranske banke teško je precizno reći. To ovisi o izboru sanacijskih instrumenata, sadržaju sanacijskog plana i realizaciji istog. Plan ima dvije faze. Prva faza je više tehnička i ona je određena. Mi sada odrađujemo prve tehničke, ali važne korake u procesu.
Što bi to bilo?
Donesena je odluka o sanaciji, postoji sanacijski plan. Prva zadaća nam je osigurati provođenje nezavisne procjene vrijednosti imovine i obaveza Jadranske banke, a što je već započeto. To je situacija kada nezavisni procjenitelj, jedna od najrenomiranijih revizorskih kuća u Hrvatskoj, donosi nezavisnu procjenu vrijednosti imovine i obveza da bi smo mogli donositi daljnje odluke. Kroz nezavisnu procjenu utvrditi će se konačni iznos gubitaka u banci. Rekao sam da su zaštićeni svi vjerovnici, ali nisu zaštićeni dioničari koji moraju podnijeti konsekvence postojećih gubitaka. Dakle, ništa ne prejudiciram u ovom trenutku , ali rezultati te procjene će pokazati koliko ima gubitaka te način pokrića istih. Postojeći dioničari moraju podnijeti teret dosadašnjih gubitaka. To je suština novog regulatornog okvira Europske unije vezanog za sanaciju kreditnih institucija.
Dakle, o vremenskom roku je za sada teško govoriti?
To je prva faza, a ona će trajati dva mjeseca po mojoj slobodnoj procjeni. Ono što je planom sanacije predviđeno je pronalazak strateškog investitora. Zakon predviđa mogućnost korištenje sredstva sanacijskog fonda i fonda osiguranih depozita. Moramo učiniti banku dovoljno atraktivnom da bi određeni strateški investitor našao interes dokapitalizacije i dugoročnog poslovanja na ovim prostorima. To je druga faza i ona je na neki način kompleksnija. Ono što je važno za buduće poslovanje banke je definicija da dioničari, dakle vlasnici, nisu istovremeno veliki dužnici banke. To bi bio sukob interesa i on u određenim vremenima, a osobito u vremenima krize, dovodi do gubitaka i bjelodano pokazuju da je taj odnos „neprirodan“.
Jadranska banka već duže vrijeme prodaje svoju vrijednu imovinu diljem županije. Ide li se i dalje s tim i u postupku sancije?
Naravno. Vrijednost banke je kvaliteta kreditnog portfelja, a ne preuzete imovine u zamjenu za nenaplativa potraživanja. To je jedan od segmenata problema. Moramo gledati Jadransku banku sa stajališta financijske institucije koja trguje novcem. Ovo su određene situacije kada kredit nije naplaćen sukladno ugovoru i kada banka dolazi u vlasništvo imovine, a to nije njezin primarni posao. Ta imovina opterećuje bilancu banke i zahtijeva određene troškove te ne generira prihod kao što to generiraju kreditni poslovi. To je vrijedna imovina, ali ono što je zadaća banke je fer unovčenje te imovine. Ono što je bitno za vrijednost iste je interes i financijska sposobnost kupca. Naša vlastita percepcija o određenoj vrijednosti je jedna stvar, a stvarnost na tržištu je druga stvar.
Hoće li DAB objaviti analizu kako je došlo do negativnog poslovanja Jadranske banke?
Gledajte, DAB će sigurno raditi analize. One već zapravo postoje, ali ta analiza je dio posla koji mi radimo. Možda analiza neće zadovoljavati određeni interes javnosti, ali mi moramo prvenstveno raditi svoj posao i otvoreni smo prema svim institucijama da rade svoj posao. Najznačajniji izvor financiranja i najvrjednije u banci je vrijednost deponenata. Građani su ekonomski vrlo racionalne osobe, oni su odgovorni u štednji i bitno su odgovorniji kao korisnici kredita.
Jadranska banka najveći je vjerovnik šibenskog TLM-a. Na koji će se način rješavati ti odnosi tijekom postupka sanacije?
Ono što je važno reći jest da mi radimo sanaciju Jadranske banke. Definitivno dio ovog problema je kreditiranje TLM-a. Nažalost nije se dogodilo da je TLM sa svojom strukturom i vlasnicima iznašao način da oporavi proizvodnju i da odgovori na svoje obveze prema Jadranskoj banci. Mora biti razumijevanje da je Jadranska banka odgovorna prema svojim vjerovnicima i dioničarima. Mi procjenjujemo situaciju, donosit će se potrebne odluke, to su važne odluke i za banku i za TLM. Ali se pitanje sanacije banke treba i mora odvojiti od problema TLM-a. TLM treba riješiti na najbolji mogući način, ali tu nema situacije uvjetovanosti. Upravo tu situaciju uvjetovanosti moramo i riješiti.
BROJKE
Ukupna imovina Banke na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 2,2 milijarda kuna. Ukupan iznos kredita je 1,2 milijarde kuna. Od tog broja krediti trgovačkim društvima iznose 947 milijuna kuna
Na kredite građana otpada 235 milijuna kuna, a obrtnike cca 30 milijuna kuna
2,1 milijardu kuna je ukupan iznos svih depozita u banci.
1,9 milijarda kuna je iznos depozita stanovništva. U Jadranskoj banci otvoreno je 48 tisuća različitih računa građana.
