Leonarda Špiranec, 22-godišnja studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i mama devetomjesečnog Frane, ispričala nam je s kojim se izazovima svakodnevno suočavaju roditelji studenti koji su podstanari i nemaju kome ostaviti dijete na čuvanje
“Teško je bilo odjednom se priviknuti na ulogu supruge i majke, i teško je uz to studirati, ali znam da će kasnije biti puno lakše nego što bi bilo da sam pauzirala godinu. Mnogim studenticama majkama nakon pauze teško je vratiti se fakultetskim obvezama i mnoge od njih odustanu od studija ili ga jako oduže“, kaže Leonarda Špiranec, 22-godišnjastudentica 4. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i mamadevetomjesečnog Frane te objašnjava:
“Učim noću kada moj sin spava. Ima tu puno odricanja i puno truda, ali kada vidim njegovo zadovoljno lice, ništa mi ne bude teško. Uostalom, mislim da nema ljepše zadaće/posla/obaveze, nazovite to kako želite, od toga da se brinete, družite i odgajate svoje dijete, gledate ga kako raste i razvija se“.
‘S većim porodiljnim mogla bi si priuštiti dadilju’
Ova mlada mama iz Omiša je došla u Zagreb na studij gdje jeupoznala supruga Filipa i osnovala obitelj. 21-godišnji Filip također je na 4. godini Ekonomskog fakulteta, ali i radi, i po 10 sati dnevno.
“Financijska situacija nam također ne olakšava, s obzirom na to da smo suprug i ja studenti podstanari s djetetom. Tužno je to što ja, kao redovna studentica, primam isti iznos porodiljne naknade kao i nezaposleni, dok moje vršnjakinje koje nakon srednje škole nisu htjele nastaviti obrazovanje te su se zaposlile kao na primjer konobarice, zatrudnjele, rodile i sada primaju i do 1200 kuna veću porodiljnu naknadu od nas redovnih studentica. Možda sam u krivu, ali osjećam se podcijenjeno i mislim da bi si s većim porodiljnim mogla priuštiti dadilju i odlaziti na fakultet te ne moliti profesore da uvaže situaciju u kojoj se nalazim“, kaže te priča kako ju je vijest o trudnoći tijekom studija iznenadila, kao i supruga i njihove obitelji.
“Kada smo Filip i ja vidjeli plus na testu isprva smo se smješkali i šutjeli oboje, a kada je došla noć i kada smo polako počeli shvaćati u kakvoj smo situaciji bilo je tu suza. Bili smo uplašeni i zabrinuti. Prolazili smo kroz sve moguće scenarije, a kada je došlo jutro odlučili smo što ćemo i kako ćemo. Obitelji su reagirale različito. Moja mama je bila ljuta i zabrinuta, a Filipova se smijala“, priča Leonarda, a prisjeća se kako sustudenti i profesori na njenom fakultetu reagirali na njenu trudnoću.
Uredno izvršavala obaveze na faksu
“Studenti su znali biti neugodni i buljiti kada bih prolazila hodnicima, dok je mali broj profesora koji su primjećivali. Moram naglasiti da nisam tražila nikakve beneficije kao trudnica i mama prošlu akademsku godinu, ali sam zahvalna profesoru Akrapu koji mi je ponudio da drugi kolokvij pišem kada se oporavim“, priznaje te objašnjava:
“Ovu akademsku godinu pokušavam dobiti beneficiju iz jednog kolegija na kojem je asistentica rekla da izvanrednim studentima zanemari dolaske i aktivnost na nastavi koji čine 15 posto ocjene pa sam tako ja otišla kod nje, iako redovna studentica, moliti za tu beneficiju s obzirom na to da si s jednom plaćom suprug i ja ne možemo priuštiti dadilju. Asistentica me proslijedila profesorici te sam otišla na konzultacije. Na konzultacijama profesorica nije mogla odvojiti za mene više od 30 sekundi tako da sam joj poslala mail. Još uvijek čekam odgovor“.
Leonarda također objašnjava da je 5. semestar kao trudnica redovito pohađala i uredno izvršavala sve svoje obveze, a u 6. je kao mama išla samo na kolokvije i ispite i kada je trebala održati prezentacije.
“Prva tri i pol mjeseca trudnoće sam imala strašne mučnine i izgubila dva kilograma, sredina trudnoće je bio lijep period nakon što mi se vratio apetit, a zadnje tromjesečje opet neugodno zbog učestalog mokrenja i nesanice“, kaže mama koja je svog sinčića rodila carskim rezom jer je bio okrenut na zadak.
No kaže da se od poroda brzo oporavila i već tjedan dana nakon što je izašla iz bolnice pisala kolokvij.
“Dijete sam redovito dojila pa sam se taj semestar odvajala od njega samo kada bi bio kolokvij i kako bih održala dvije prezentacije koje sam imala“, kaže i dodaje da njeni i suprugovi roditelji ne žive u Zagrebu pa im nisu mogli “uskakati” kako bi pohađali predavanja i seminare.
Svaki fakultet treba imati vrtić
“Ponekad bih zamolila kolegice, koje su imale iskustva s djecom ili nećacima, da mi ga pričuvaju ta dva sata dok ja napišem kolokvij. Zahvalna sam mojoj teti koja mi je pomogla oko stana i ručka dva tjedna prije nego što sam rodila i tjedan dana nakon što sam rodila. Moja mama kad može dođe vikendom i pomogne koliko stigne. Nažalost nisam imala pomoć koliko mi je zapravo bilo potrebno. Suprug i ja smo sami odradili sve“, kaže, a dodaje da je Frane bio nekoliko puta na fakultetu; na upisu, u referadi i na konzultacijama.
Prije nekoliko godina na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu pojavila se inicijativa za organiziranjem čuvanja djece, no do danas ovo nije zaživjelo. Zbog svega toga, Leonarda smatra da bisvaki fakultet trebao imati neki tip čuvanja djece.
“Živimo u svijetu kada ima sve višepobačaja prvenstveno zbog neimaštine, ali i drugih osobnih razloga žena. Kada bi postojalo tako nešto, žene koje su zatrudnjele tijekom studiranja više ne bi morale birati između školovanja i osnivanja obitelji, a i dijete bi im bilo nadohvat ruke. Novac za uređenje igraonica i organiziranje čuvanja mogao bi se povući iz fondova EU ili udruga. Uvjerena sam da bi ovo pomoglo i izrazito lošoj demografskoj slici Hrvatske te smanjilo broj pobačaja među studentima. Naravno slala sam upite dekanu i njegovoj tajnici prije nekoliko tjedana, ali nisam dobila odgovor“, kaže.
izvor:klokanica.hr
