Ajme, kako si lijepa. Mama imate jako lijepu curicu! Sigurno je najljepša u razredu/vrtiću? • Za razliku od curica dečkima uglavnom udijelimo malo drugačiji kompliment – kako si velik, pametan i hrabar …
KADA sretnemo sina neke svoje prijateljice, ili nećaka, ili malog susjeda – a baš mu silno želimo udijeliti kompliment onda je to uglavnom ono – Jao, kako si ti već veliki! Pa koliko ti je godina, ideš u školu? Da! UU, vjerujem da si jako pametan! I treniram karate . Ajooj, super, sigurno si najbolji jelda? I jako si hrabar jelda?
Jeste li se pronašli u ovakvoj svakodnevnoj situaciji?
A znate što najčešće kažemo curicama koje sretnemo? Ajme, kako si lijepa. Mama imate jako lijepu curicu! Sigurno je najljepša u razredu/vrtiću? Ima nas/vas koji idemo i korak dalje. Sigurno imaš dečka kada si tako lijepa …!
Što time zapravo hoćemo reći? Da su dečki pametni, veliki, hrabri, komplimentima ih potičemo da budu još bolji, pametniji, hrabriji, a curice ..? Samo da budu lijepe? I eventualno malo pametne jer razgovor uglavnom nakon prvih komplimenata, pa komplimenata njenih novih čizmica i jaknice skrećemo u drugom smjeru. Nastavljamo razgovor s mamom, a na rastanku još udijelimo jedan veeeliki osmjeh njenoj zaista lijepoj kćerki.
Što si onda curice mogu misliti? Sve one, kao i dečki uostalom, kao spužva upijaju sve razgovore nas velikih, i onda naravno sami donose zaključke iz onog viđenog i doživljenog. Dakle, curicama je zaista najvažnije da budu lijepe? Upravo im to nameće društvo velikih. U školi je druga stvar – tamo se ipak hvali i kudi znanje i vještine svakog đaka ponaosob. U vrtiću se djeca pohvaljuju kada nešto ili svašta naprave dobro, i to kolektivno, bez razlika između spolova.
No onda opet stiže tetka, susjeda, bakina prijateljica – ajme kako li si samo lijepa! I sve dobre zadaće, naučene pjesmice, crteži i zvijezde na betonu, sve to pada u zaborav, jer jedino je važno biti lijepa!
Život pod pritiskom ljepote
Mi veliki često kažemo da nije sve u ljepoti jer toga smo itekako svjesni, međutim, curicama koje još uvijek nemaju izgrađen čvrst stav o životnim vrijednostima ljepota zbog ovakvog učestalog ponavljanja da je samo to važno, postaje nešto što ih stišće. Pritisak da budu i ostanu lijepe često je prejak. I onda se nemojte čuditi ako male osmogodišnjakinje (i mlađe) počinju svoje slobodno vrijeme sve više provoditi pred ogledalom. Svaki put kada im se obratimo s “tako si lijepa danas” stavljamo im bubu u uho da je ljepota zaista najvažnija stvar na svijetu! Time ne samo da ih učimo krivim vrijednostima već im i ljuljamo samopouzdanje koje ne čini samo vanjska ljepota. Doslovno omalovažavamo njihovu pamet, dostignuća, ocjene i dobro ponašanje.
I stoga drage mame koje imate kćerke – s obzirom da bake, tetke, susjede i poznanice ne možete samo tako preodgojiti, pustite ih neka komentiraju što hoće, no budite uvijek spremne nadovezati se i s mnogim drugim vrlinama vaše kćerke. Dajte im do znanja da je ljepota ustvari sporedna stvar, a učenje, dobre ocjene, brojne prijateljice, sportska dostignuća, pomaganje baki i starijima, pomaganje mlađem bratu – da je to ono što nas i njih čini velikim i sretnim ljudima. Ne ljepota, ne šminka, ne lijepe čizmice – to su samo oklopi njihovog prelijepog bića. I zato ga njegujte gdje god i kada god jer mi veliki jako dobro znamo da ljepota dolazi iz nutra i da se samopouzdanje nikada ne gradi na klimavim nogama prolazne ljepote.
izvor: index.hr
