Mirko ‘Cro Cop’ Filipović objavio je kako u 41. godini završava dugu i bogatu karijeru u borilačkim sportovima.
To je veliko iznenađenje, jer Filipović je za 17 dana i Seoulu imao zakazan meč u UFC-u na premijernoj priredbi američke promocije protiv Anthonyja Hamiltona. To mu je trebao biti prvi nastup nakon sjajnog meča s Gabrijelom Gonzagom u Krakowu i travnju ove godine, kada je oduševio fanove i vratio se na naslovnice svjetskih borilačkih medija.
Ali, nakon što je cijelu prošlu večer i noć proveo razmišljajući, Filipović se obratio brojnim navijačima i štovateljima:
“Dragi prijatelji, morao sam na žalost otkazati borbu u Seoulu. Već u početku priprema ozlijedio sam rame i to tako da nisam ruku mogao podići. Pokušao sam spasiti rame i sanirati ozljedu na sve moguće načine: svakodnevnim terapijama, injekcijama krvne plazme i raznim koktelima lijekova ali nije išlo. Jedini lijek bi bila pauza od dva do tri tjedna, a to si nisam mogao priuštiti usred završnih priprema. Svakodnevnim treningom se ozljeda samo pogoršavala. Dio mišića je puknuo, rame je puno tekućine, velika opasnost je i da pukne tetiva i onda opet na operaciju.
To mi ne treba, pogotovo u mojim godinama. Cijelo ljeto sam proveo putujući u Munchen na terapije kod jednog čuvenog liječnika radi kronične upale tetiva na hvatištima sjedne kosti koja me izluđuje, u Vinkovce kada idem moram dva puta stati tokom puta radi bolova u tim tetivama koje me užasno bole u sjedećem položaju, koljeno desno koje je četiri puta operirano isto. I sada još rame, leđa da ne spominjem. Kad god idem na magnet bez obzira radi čega i šta snimam, nalaz počinje sa “degenerativne promjene”, ali to je cijena koja se mora platiti.
Ljudi naravno vide samo jednu stranu medalje, materijalne stvari, a za muku, bol, krv i suze nitko ne pita niti ih zanima, ali to je tako u životu. Sad je dva ujutro, a ja zaspati ne mogu, prebirem misli i vrtim svoju karijeru pred očima. I svjestan sam da sam došao do kraja svog borilačkog puta, ali treniranje pod bolovima više ne zelim. Tijelo mi je izraubano od bezbrojnih treninga, skupio sam devet operacija, tijelo je postalo sklono ozljedama, nakon svakog treninga stavljam led na koljeno operirano jer se napuni tekućinom, terapije dva puta tjedno. Iduća borba bi mi bila 80. profesionalna a to je jako puno, pogotovo u toj konkurenciji: K-1, Pride, IGF, UFC. Najveći problem će mi biti adaptacija na “civilni život”, bez dva treninga dnevno i vječnih putovanja po svijetu, što mi i neće tako teško pasti. Trenirat ću dok sam živ jer to je moj život, ali ne takvim tempom i to me na neki način raduje.
Ovo nije neka trenutna odluka jer sam nesretan radi svega toga, već moja konačna odluka i to je najbolje za mene. Prije ili kasnije dođe vrijeme kada ćovjek mora i na zdravlje svoje misliti. Imao sam zaista dugu i bogatu karijeru i ostavio sam vjerujem dubok trag u borilačkom sportu, u slobodnoj borbi i u K-1 i nemam ni za čim žaliti. Hvala svima koji su me pratili i podržavali a meni ostaju prekrasne uspomene i sjećanja. Pozdrav!”
