Nakon što smo još na ljeto posjetili Caritasovo prenoćište za beskućnike, danas smo odlučili posjetiti pučku kuhinju šibenskog Caritasa.
Snježana Bobanović 22 godine glavna je kuharica u kuhinji koja osigurava prehranu za 180 ljudi.
–Menije smišljamo prema dogovoru, a pratimo i što najbolje prolazi pa to češće ubacujemo na meni, a ono što lošije ide kuhamo rjeđe. Najbolje prolazi pašta-fažol, tripice, sarme, punjene paprike i meso. Ne mogu izdvojiti ništa što korisnici baš ne vole. Izbjegavamo situacije da nam ostaje hrana, a iskreno, to se nikad ni ne događa. Ako nešto nekad i ostane, sutra to ponudimo ljudima pa tko želi, uzme uz jelo s menija tog dana.
Od 180 korisnika pučke kuhinje, dvadesetak ih ruča u kuhinji, za dvadesetak nepokretnih ili slabo pokretnih korisnika ručak se vozi kući, a ostali nose ručak kući za sebe i obitelj.
Nabava namirnica financira se iz više izvora, kaže nam Miljenko Jukić, zamjenik ravnatelja šibenskog Caritasa. –Jedan dio plaća Grad, nešto Ministarstvo socijalne politike, a jedan dio mi sami. Srećom ima i donacija. Recimo, sad kad se beru masline stavimo bačvu sa znakom Caritasa u sve uljare pa tko želi i može, ulije litru, dvije. Tako skupimo domaćeg maslinovog ulja za cijelu godinu. Ono što nam ostane doniramo našim kolegama u Kninu i jednoj komuni – dobili smo besplatno pa tako i mi besplatno podijelimo- priča Miljenko.
Kako je kuhati za 180 ljudi?, pitali smo glavnu kuharicu. – Kad sam tek došla na posao, prije 22 godine, bila sam izgubljena jer sam amaterska kuharica. Prvo sam radila u Solarisu pa ovdje kao volonterka. Tadašnja šefica je uočila moj potencijal i preporučila me za glavnu kuharicu. Prvi dan sam imala 50 ručkova, a na ručku je bio i biskup Srećko Badurina. Na meniju su bile kuhane kobasice i riži-biži, banalno jelo, a ja sam se tresla kao prut. Na kraju je sve super ispalo. Na početku je najteže bilo pogoditi omjere, ali nakon prvog tjedna sve je bilo lagano- priča Snježana i dodaje da je spretnija kad kuha na poslu nego u svojoj kuhinji.
Danas su na meniju ‘pura i đigarica’, a kroz tjedan su se jeli gulaš sa svinjetinom, fažol i maništra s kobasicom i kiselim kupusom, a petkom je uvijek riba. – Troškovi nabave namirnica dnevno iznose do tisuću i pol kuna dnevno, a mjesečno između 50 i 60 tisuća kuna. Zahvalni smo ribarima na donacijama, pogotovo ribarima iz Tribunja i Murtera koji nam puno doniraju. Znamo očistiti i po 70 kila ribe, sve do devet ujutro. Za Badnjak je na meniju bakalar koji nam donira Ceh ugostitelja, a za Božić Grad donira svinjsko pečenje. Građani znaju donijeti kolače. Za Dane kruha škole doniraju peciva, a moramo pohvaliti i pekare koje nam pošalju proizvode od jučer, što nam je od velike pomoći. Vikendom je ta količina manja jer ‘noćne ptice’ nakon izlaska sve pojedu. Županija financira projekt dostave hrane kući. U zadnje vrijeme imamo dosta donacija iz Dukata, a cure iz obližnjeg Studenca nam često donesu robu pred istekom roka trajanja –
Uz Snježanu, u pučkoj kuhinji kuhaju još Ankica Verović, Janja Ljevak i Ivo Kralj, učenik Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac, koji se školuje se pomoćnog kuhara a praksu odrađuje upravo u pučkoj kuhinji. Spremno odgovaraju da im ništa nije teško skuhati. – Uhodani smo i nema nikakvih problema, a i ne kuhamo neka ‘a la carte’ jela- smiju se kuharice.
Za ručkom smo zatekli nekoliko korisnika pučke kuhinje. Zadovoljni su hranom i hvale glavnu kuharicu. –Kad ona kuha sve je odlično, ima zlatne ruke i ništa ne sprema loše-
Osoblje kuhinje zahvalno je svima na donacijama, a za gradske političare imaju poruku: – O sirotinji bi trebali malo više misliti. Pučka kuhinja radi cijelu godinu, a ne samo za blagdane kad je vrijeme za slikavanje. Preko godine ih nema. Ako će biti humani, nek budu humani cijelu godinu!-
