Umire li nam pred očima jedini grad u Dalmaciji kojem su temelje udarili naši daleki preci, kad su se iz zaleđa usudili sići na more? Ili je upravo suprotno; doživljava li to mali, simpatični Šibenik, veliku renesansu?
Što se to događa s Arsenovim, Draženovim, Mišinim, Brešanovim…, gradom, koji je od rata naovamo izgubio deset tisuća ljudi, pitali smo njegove viđene stanovnike, ali i one iz naroda, koji znaju najbolje kako je tom istom narodu, i misli li on prema Zadru, Zagrebu, Njemačkoj i/ili dalje, ili ostaje tu, na Poljani, Obali – pa grmilo, sivalo, druge nema.
Političku smo poziciju i opoziciju namjerno preskočili, pretpostavljajući da će nam jedni situaciju farbati u rozo na cvitiće, a drugi je oslikavati tamnim bojama, no politici samoj ne možete uteći.
Naš prvi sugovornik je također koketirao s cijenjenom gospođom, a možda će, šuška se, i ponovno u nju biti involviran, i to na poziciji centarfora, a u formalno pravnom smislu – prvoga među jednakima?
“TLM” živi vječno
Odvjetnik Ivan Rude, dakle, o njemu je riječ, široj je javnosti poznat kao predsjednički kandidat koji se na koncu ipak nije upustio u borbu s favoritima – Josipovićem i Grabar- Kitarović, i kao stečajni upravitelj koji se jako angažirao oko spašavanja Imunološkog zavoda.
Rudu u kuloarima spominju kao nekog tko bi mogao približiti SDP i HDZ, tako da u aranžmanu Mosta baš on bude ponton kojim bi se preko noći premostile razlike između triju stranaka, i da on, a tko više zna, bude i novi hrvatski premijer?
A, mi smo, nošeni burom, osvanuli u njegovoj kancelariji kod Suda, u kojoj sve dimi od silnog posla i cigareta koje su odvjetniku stalno po rukama, a ne zanimaju nas, vidi vraga, ni crveni, plavi, niti treći što ih drže u šaci.
Tu smo, i gnjavimo na temu šibenskog “ki bi da bi”. Hoće li se stvarno grad, čiji je nekoć zaštitni znak – “TLM”, na izdisaju, već sutra raseliti, nasukati na hrid s koje nema povratka u bolju, slavniju prošlost?
– Šibenik se neće nasukati, jer on je već odavno nasukan gašenjem onih poduzeća po kojima je bio značajan u hrvatskim razmjerima, pa i šire. Šibenik se zato neće ni raseliti, jer ta brojka onih koji odlaze, najviše prema Zagrebu, na studije, ili vani, je uvijek manje-više ista.
E, sad, pitaš, oće li “TLM” propast? Istina, on se ozbiljno ljulja, ali ja sam uvjeren da neće, ali da će u njemu radit onoliko ljudi koliko je nekada radilo – to nema govora, ali i da će opstat, oće, i to je sigurno, jer slovenski “Impol” je ozbiljan poslovni partner i dokazan u toj branši, i ja sam, što se “TLM-a” tiče, kažem ti opet, veliki optimist – otvoreno će, pa dodaje ono što ćemo kasnije u Šibeniku čuti i od drugih, a to je da drevni hrvatski grad boluje, sasvim je logično, i od tipičnih hrvatskih boljki.
– Ništa što se dogodilo Hrvatskoj u cijelosti, nije zaobišlo ni Šibenik. Rat, propast proizvodnih poduzeća iz socijalizma, pljačkaška privatizacija…
Pa, opet, u Šibeniku se i danas živi, i živit će se bez obzira i na to iseljavanje za poslom, jer iz cile se Hrvatske iseljava, cila Hrvatska demografski umire, stari, pa zašto bi onda Šibenik bio izuzetak?
S druge strane, u gradu se puno toga napravilo. Dvi zadnje garniture vlasti realizirale su dosta značajnih projekata, koje su Šibenik i domaćem svitu i strancima učinile ugodnim za življenje. Iz Šibenika vam je sve na ruku: i Krka, i Kornati, Trogir, Split, Zadar.., a za po gradu vam ne triba auto. Evo, di god krenili ste za pet, deset minuta, a konzervatori mi kažu da je naša povijesna jezgra najveća zaštićena pješačka zona u Hrvatskoj…
izvor:slobodna dalmacija
