Maleni Tin, pronađen u snijegu u Hraščici, nije uspio. Zaspao je zauvijek, otišao je iza duge.
Ostavljen zajedno s bratom uz cestu, smrzavao se tko zna koliko dugo. Prolazili su automobili, ljudi, nitko se nije zaustavio, nikoga nije bilo briga za dva mala bićačiji su se životi gasili u mukama. Sve dok konačno nije naišao Kristijan i spasio ih. Ni veći i jači braco, koji je grijao i tješio malog Tina, nije mogao puno pomoći. Hladnoća je bila presudna. Za njim plaču volonteri koji su ga poznavali samo jedan dan, za njim plaču svi koji su mu pokušali vratiti život, koji su mu htjeli pokazati da ima dobrih ljudi.
– Na infuziji je, bori se za život – rekli su nam jutros volonteri varaždinske udruge Spas.
Nada je živjela do navečer, kad su na Facebook stranici udruge objavili vijest koju nitko nije htio čuti.
– Koliko god mi željeli da se čudo dogodi, ono se na žalost nije dogodilo. Tiho, poput sjene, maleni je zauvijek otišao iza duge. Oprosti, oprosti što nismo na vrijeme saznali za vas. Oprosti što nisi imao nikakvu šansu i što si na grozan način saznao kako okrutnimogu biti ljudi. A ti si im vjerovao, i čekao da se vrate po tebe i brata. Oprosti nam dragi Tin, da, Tin, jer ne želimo da odeš bez imena. Nadamo se da si bar na tren osjetio da te netko voli i grli. Svaki odlazak je za nas težak, ali ovaj put nekako je još teže. Toliko smo željeli da uspiješ uinat – napisali su i zahvalili svima koji su zvali, pisali, pitali za njega i zajedno s njima nadali se sretnom završetku.
– Suze, ogromna tuga i gorčina na kraju. Njegov braco je na infuziji. Danas je malo slabije jeo i premiran je. Krvna pretraga za sada pokazuje samo anemiju, sutra opet ide doktoru – napisali su uz nadu da će barem jedan uspjeti, u inat.
izvor.VL
