Svako jutro, mi se probudimo kako bi krenuli na novo putovanje. Njegova dužina je razdaljina između jutra i noći. Onda mi odmaramo do sljedećeg jutra. Kad se pobudimo, tražimo bilo šta što nam pomaže kako bi nastavili na tom putu, Nazim Haqqani.
Svako jutro je početak jedno divnog putovanja koje donosi svaki dan, a mi sami biramo na koji ćemo put taj dan krenuti.
Rano jutro je samo naše i ničije više. Nema žurbe, buke, nema drugih ljudi i njihovih nemira. Samo mi. I jutro.
Često samo pritiskom na tipku alarma gubimo to jutro i priliku da život sagledamo iz nekog drugog kuta, da ga sagledamo kao najljepšu sliku izloženu samo nama. Bez da mi u njoj zauzimamo mjesto. Rijetki su trenuci kada si poklonimo jutro, obično iz sna bezglavo trčimo u automobil, u naše kancelarije, u gužvu i među ljude. Bez da smo vidjeli u koji smo dan ušli i na koje putovanje krenuli.
foto: Tom Samotnjak
