O svojoj avanturi u dalekoj Finskoj, gdje je, nakon 26-satnog putovanja, osam tjedana provela na volonterskoj praksi, naša sugrađanka Iva Jurjev mogla bi pričati danima. Ova mlada Šibenčanka definitivno zaslužuje medijski prostor, ne samo zbog ovog neprocjenjivog životnog iskustva, nego velike doze ambicije i želje za učenjem koju posjeduje, a koja se osjeti u svakoj njenoj rečenici kada o dojmovima sa sjevera govori.
Volontira gdje god stigne, istovremeno priprema i diplomski rad, drži predavanja na temu svojih inozemnih iskustava, a na samom uvodu razgovora kaže da je uopće ne brine to što je riječ o neplaćenim poslovima. Naime, ona na to gleda jednim drugim očima.
PUN CV, A TEK SU JOJ 24
– Svjesna sam da sam jako mlada i da za sve ima vremena, a svoju sam mladost odlučila usmjeriti u stjecanje znanja, iskustava i poslova koji će mi sutra biti od koristi, a to je neprocjenjivo – kaže Iva koja je u svoj CV ‘spremila’ već dovoljno, rekli bismo svjetskog iskustva, a na tome ne namjerava stati do daljnjeg.
Dok radi kao projekt koordinator za udrugu Eramsus student Network u Splitu i priprema diplomski rad, buduća magistrica sociologije u planu ima još poprilično izazova koji ‘stoje u redu’, a posljednja avantura joj je najdraža do sada. Tamo je, kaže nam, bila profesorica kolegija koji se bavi globalnim temama, a osim klimatskog i kulturnog ‘šoka’, dočekalo je Ivu još iznenađenja. Zapravo, sve ono na što u rodnom gradu nije navikla.
– U Austriji sam preko Erasmusa studirala prvi semestar pete godine, a preko studentske organizacije Aiesec Split sam nedavno otišla u Finsku. To je tako. Kad jednom odeš, ne možeš se od putovanja odviknuti – kaže Iva koja naglašava da to nije samo putovanje i da oni koji misle samo uživati, a istovremeno ne doprinositi zajednici, preporuča da odmah odustanu.
BANANE PROTIV DEPRE
– Kad sam tek došla, prepadali su me pričama da moramo piti vitamin D jer sunca tamo skoro da i nema, što je istina. Nisam uzimala vitamine, ali zato sam banane stavila u prvi plah prehrane. Nije čudo iz Finske se vratiti depresivan upravo iz tog razloga, ali ja se nisam dala smesti. Oni su općenito kao narod stvarno čudni – nastavlja Iva argumentirano.
ŠUTNJA (NI)JE ZLATO
-Kao profesorica u jednoj tamošnjoj srednjoj školi, ostala sam nemalo iznenađena kada sam došla u razred u kojem apsolutno nitko ništa ne govori. Nema čovjek koga ni opominjati – smije se Iva.
– Bilo je nemoguće iz nekoga izvuči neki odgovor. Nitko ne komunicira. Kad bih postavila kakvo pitanje, pogledom bih prešla preko cijelog razreda, a oni bi svi imali onaj izraz lica ‘to se mene ne tiče’. u Finskoj ne postoji nešto što se zove „neugodna tišina“, postoji samo tišina i ona je često dobra i poželjna. Takvi su, zatvoreni, povučeni, hladni, ali nisu nepristojni. Takav je to mentalitet i na to se čovjek treba naviknuti – objašnjava Iva koja je s učenicima bila na ‘ti’ jer to je tamo, dodaje, normalno.
Osim profesorskog iskustva, upoznala je i puno izbjeglica, a njima – ostala ugodno iznenađena. Naime, Izbjeglice koje su došle u Finsku obavezni su naučiti jezik.
IZBJEGLICE NA TEČAJU
Na tečaju Finskog koji je jako težak jezik dočekao me cijeli izbjeglički kamp. Moram priznati da im jako dobro ide. Tamo sam se sprijateljila s jednim Sirijcem od kojeg sam redovito prepisivala domaći i koji mi je pomagao šaptanjem kada bi me profesorica prozvala.
Finska je, nadalje, jako skupa zemlja za većinu Hrvata. Primjerice, kruh košta četiri eura, a najlošija piva tri eura. Tako se, tvrdi, bore protiv alkoholizma, a evo što joj je jedan Finac odgovorio kada se šokirala ogromnim cijenama.
Prestani se žaliti na cijene jer nije sve skupo, nego si ti siromašna – kroz smijeh se prisjeća Iva dodavši da anegdotama iz Finske nikad kraja. Mogla bi ih, kaže, prepričavati do iznemoglost, a ovo je samo jedan mali dio.
Svakom bih preporučila ovakva iskustva jer je najlakše sjediti doma, žaliti se na nezaposlenost i ništa po to pitanju ne poduzimati. Ja sada radim sve za svoje ‘bolje sutra’, skupljam zaista neprocjenjivo iskustvo, što životno, što radno. Budite hrabri i usudite se pokušati. Nećete požaliti – za kraj poručuje svestrana Iva Jurjev, a u priloženom videu saznajte što je još na posljednjoj avanturi vidjela i prošla.
