– Kako drugačije nego s oduševljenjem pisati o prvom molitvenom susretu za jedinstvo kršćana u župi sv. Petra u Šibeniku. Predivan je osjećaj doživjeti zajedničku molitvu članova pentekosne, pravoslavne i katoličke crkve – piše na stranicama Župe sv. Petra, Vidici.
Naime, slijedeći smjernice Ekumenskog koordinacijskog odbora crkava u Hrvatskoj i Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog i u župi Vidici održan je molitveni susret za jedinstvo kršćana na kojem su sudjelovali članovi pentekosne, pravoslavne i katoličke crkve s prebivalištem u šibenskoj gradskoj četvrti Vidici koja se poklapa s granicama katoličke župe sv. Petra u Šibeniku.
– Ovogodišnje molitvene tekstove pripremili su vjernici kršćani iz Latvije. Stoga je i na platnu u našoj crkvi bila prikazana najstarija krstionica u Latviji koja datira iz 12. stoljeća, vremena velikog evangelizatora Latvije, svetog Meinharda. Izvorno smještena u katedrali u Ikšķileu, danas stoji u samom središtu luteranske katedrale u Rigi, glavnome gradu. Ovu krstionicu možemo po važnosti za Latvijce usporediti s našom hrvatskom Višeslavovom krstionicom.
Na samome početku molitvenog susreta u procesiji su pred oltar prineseni lekcionar, blagoslovljena sol i uskrsna svijeća. Potom su vjernici kroz nekoliko informacija bili upoznati s poviješću kršćanstva u Latviji, te su uslijedile molitve zaziva Duha Svetoga, pokajnički čin i molitva pomirenja, a u službi čitanja su vjernici čuli Isusove riječi kojima ih poziva da budu “sol zemlje i svijetlo svijeta”. U propovijedi nakon evanđelja čuli smo tumačenje profesora Zečevića koji objašnjava kako je svaki kršćanin u izvornom smislu riječi pravoslavac jer živi pravu vjeru u Isusa Krista, ujedno je i evangelik jer nasljeduje evanđelje – radosnu vijest o Isusu Kristu, ali je i katolik jer pripada sveobuhvatnoj Crkvi koja je po cijelom svijetu. “Stoga, jer sam katolik, nikada neću pristati ne biti istovremeno i pravoslavac (pravovjerac) i evangelik, jer samo uz sva tri svojstva jesam kršćanin.”
Potom nam je vjernica Bugarske pravoslavne crkve na bugarskom jeziku predmolilia molitvu Vjerovanja, a na kraju molitve vjernika čuli smo na makedonskom jeziku molitvu Očenaša. Znak poslanja da budemo sol zemlje i svijetlo svijeta bio je molitveni trenutak u kojem je svaki vjernik mogao stupiti pred oltar kako bi u zrnu soli osjetio njegov okus, a s malom voštanom svijećom upaljenom na uskrsnoj svijeći postao svijetlo koje treba nositi u tamu ovoga svijeta. Dok su vjernici pristupali mjestu paljenja svojih svijeća jednu molitvenu pjesmu zapjevala nam je članica Pentekosne crkve.
