Zloglasni ‘antipušački zakon’, što ga je uz puno peripetija i otpora ugostitelja Ministarstvo zdravstva proguralo sredinom 2009., pretvorio se u šestoj godini primjene u svojevrsnu farsu. Umjesto zamišljenog cilja tog zakona da se kafići i restorani u duhanskom dimu traže ‘svijećom’, na djelu je obratan proces – teško je pronaći lokal bez dima cigarete, piše Slobodna Dalmacija.
– Mislim da je u slučaju Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda recesija učinila svoje – kazao nam je dr. Gazim Redžepi, ciljajući očito na činjenicu da bi pad prometa u ugostiteljstvu zbog temeljite borbe protiv pušenja doveo do zatvaranja brojnih radnih mjesta. Redžepi nam je izrazio uvjerenje da je na institucije koje trebaju nadzirati njegovo provođenje izvršen pritisak da se ne zabrani pušenje u ugostiteljskim objektima kao što je to, primjerice, slučaj u Kaliforniji.
Primjer iz Kalifornije
– U toj američkoj saveznoj državi pušenje u ugostiteljskim objektima, a u značajnoj mjeri i na javnim površinama, zabranjeno je već 20 godina. Kao posljedicu takvog zakona, u Kaliforniji imaju manje bolesti dišnog sustava i manje karcinoma pluća. Jesu li onda u Kaliforniji donijeli dobar propis ili nisu? – ukazuje Redžepi, dodajući kako je standard u borbi protiv pušenja među razvijenim zemljama da ‘nema pušenja u ugostiteljskim objektima u kojima se služe hrana i piće’. Potonji standard uveden je s ‘antipušačkim zakonom’ i u Hrvatskoj, ali koliko se to poštiva može se uvjeriti svatko tko obilazi naše kafiće i restorane.
Pred vlasnike kafića i restorana stavljen je izbor, ili će zabraniti pušenje u svojim lokalima ili će ga dozvoliti jednim od zakonom propisanih načina. Za potonju opciju opredijelilo se, prema nekim procjenama, više od 90 posto kafića i restorana. Njihovi vlasnici mogli su pušenje ograničiti u dijelu lokala, strogo odijelivši taj prostor od ostatka objekta ili proglasiti cijeli lokal za pušačku zonu. U oba slučaju morali su posegnuti za značajnim ulaganjima (ventilacija i odvod zraka) kako bi od države dobili dozvolu za rad u uvjetima dozvoljenog pušenja.
No, ugostiteljima je stavljena obveza da gostima koji uživaju u dimu cigarete, dok to čine, ne poslužuju piće i hranu. Odmah je bilo jasno da će se poštivanje te obveze teško kontrolirati.
Za nadzor provođenja ‘antipušačkih’ pravila u restoranima i kafićima zadužena su čak četiri inspektorata – sanitarni, zdravstveni, prosvjetni, gospodarski i inspektorat rada. Budući da je od donošenja spomenutog zakona ukinut Državni inspektorat, a njegove djelatnosti raspršene na više ministarstava s često nejasnom podjelom ovlasti, sav posao progona cigareta iz ugostiteljstva pao je na sanitarni inspektorat koji djeluje pri Ministarstvu zdravlja.
U Ministarstvu zdravlja upozoravaju da osim kafića i restorana moraju nadgledati i zabranu pušenja na javnim mjestima, kao i zabranu oglašivanja duhanskih proizvoda.
Gubimo bitku
– Tijekom 2015. godine obavljeno je dvije tisuće i 195 nadzora u javnim prostorima te 639 nad promidžbom putem sredstava javnog priopćavanja – stoji u informaciji Ministarstva zdravlja.
Dok restrikcije prema ugostiteljima idu vrlo teško, proizvođači i distributeri cigareta naći će se u prvoj polovici ove godine pod novim udarom ‘antipušačke’ kampanje. Morat će na pakiranja cigareta, uz ranije uvedene poruke poput ‘Pušenje je štetno za zdravlje’, stavljati i slike koje svjedoče o štetnosti pušenja.
Stručnjaci inače kažu da se Hrvatska nalazi na sedmom mjestu u Europi po broju pušača, dok je europski lider po kriteriju broja žena koje uživaju u duhanskim proizvodima.
– U posljednjih pet do deset godina zaostajemo u borbi protiv pušenja za drugim europskim zemljama i razvijenim svijetom – upozorava pulmolog Miroslav Samaržija, predsjednik Hrvatskog torakalnog društva.
IZVOR: Slobodna Dalmacija
