Nwolokor David Samuel, Theophilus Solomon i Mohammed Okechukwu – ova su tri momka dobro poznata Šibenčanima kao igrači nogometnog kluba Šibenik, i njihova se imena u medijima spominju uglavnom u sportskom kontekstu.
Ovaj put popričali smo s njima, a da se nogometa nismo ni dotakli – zanimalo nas je kako su se privikli na život u Šibeniku, jesu li stekli prijatelje, koji su ih naši običaji zbunili a koje su prihvatili, što kažu o hvaljenoj dalmatinskoj kuhinji, a dotakli smo se i o života u Nigeriji i nigerijskih običaja.
JESI LI JEO?
Domovina im nedostaje, složna su sva tri Nigerijca sa šibenskim adresama. S obiteljima se čuju redovito putem Skypea i potvrdili su nam da se njihove majke ne razlikuju puno od naših. – Prvo pitanje je ‘Jesi li jeo? Što si pojeo? – smije se Theo. Iako smo mislili da su momci oduševljeni dalmatinskom hranom, bili smo u krivu. – Najviše volim rižu i pileća krilca – rekao je Theo, a David i Oki se slažu. – Riža, piletina, maništa i pomfri najčešće su nam na meniju. Kuhali bi i nigerijsku hranu, ali ovdje nemamo te namirnice – kažu dečki i dodaju da baš i ne vole pršut. Saznali smo da je tipično jelo sa sjevera Nigerije Maza -pecivo od riže priprema se ujutro ali se jede i kroz dan. – U Nigeriji se jede i mnogo ribe i tjestenine – kažu dečki.
foto: www.dobbyssignature.com
Zanima nas koliko im je bilo teško prilagoditi se šibenskom stanju uma, a momci kratko odgovaraju – teško. – U Nigeriji smo živjeli drukčijim životnim stilom, ali s vremenom smo se navikli i sve je sad ok.
– Kad smo došli šokiralo nas je koliko ljudi puši, svi svugdje puše. Puši se i u Nigeriji, ali ne toliko i ne u javnosti i kad netko želi zapaliti, iziđe vani. Onda se trebalo naviknuti i na kavu koju stalno pijete ovdje. To nam je bilo neobično, jer ovdje svi ujutro prvo izađu na kavu, a kod nas toga nema – objasnio nam je Theo. – Ujutro se u Nigeriji prvo pospremi stan, smislimo što ćemo kuhati, spremamo se za dan – pričaju dečki koji su ipak prigrlili izlazak na kavu, ali ne u tolikoj mjeri. – Nakon treninga nekad s momcima odemo na kavu. I izlasci su drukčiji. U Nigeriji sam tek ponekad izlazio u noćne klubove, dva tri puta godišnje. Više se družimo s prijateljima kod kuće i ne idemo toliko vani. To su više kućne zabave s glazbom, hranom i pićem. Ovdje izlazimo, ali ne kad počne liga. Kad sezona završi, izlazimo više – kažu simpatični momci.
DRUŠTVENI NEMIRI U NIGERIJI
Razgovor o Nigeriji ne može proći a da se ne dotaknemo društvenih nemira u zemlji na zapadu Afrike.
Boko Haram, islamistička militanta skupina u doslovnom prijevodu znači ‘zapadnjačko obrazovanje je zabranjeno’, a njeni članovi dijeluju po tom principu s ciljem promicanja vlastite verzije islama koja muslimanima zabranjuje političku i bilo kakvu društvenu participaciju u zapadnjački orijentiranom društvu. – Boko Haram je najzastupljeniji u sjevernoj Nigeriji, odakle sam ja. Moj rodni grad je Kaduna – priča Theo. Nwolokor David Samuel, kojeg su Šibenčani kratko preimenovali u David dolazi iz Portharcourta, a Oki je iz Lagosa na zapadu Nigerije. – Vlada otežava život u Nigeriji – nastavlja Theo. – Cijene skaču prema gore. Moja obitelj je na sjeveru i ne osjećaju se sigurno. Ni na jugu nije puno bolja situacija zbog druge militantne skupine slične Boko Haramu, ali nešto manje opasne. Na sjeveru vlada stalno govori da će popraviti stvari ali ne rade ništa i ne mogu promijeniti ništa –
U Nigeriji su muslimani i katolici podjednako zastupljeni. – Posljednjih nekoliko godina koje sam proveo u Nigeriji bilo je velikih borbi, pogotovo na sjeveru gdje Boko Haram želi uvesti šerijatsko pravo – priča Theo.
– Sad su se stvari donekle smirile, iako se još ne zna što je s 200 djevojčica koje je oteo Boko Haram. Situacija je jako komplicirana i zapravo ne znamo što se točno događa. Boko Haram je stvaran i jako, jako opasan. Pripadnici skupine mogu jednostavno postaviti bombe na ulice. Vlada stalno govori ‘popravit ćemo ovo i popravit ćemo ono’ ali ne mogu ništa. Situacija je sad mirnija, nema više bombi kao prije, ali moja obitelj i dalje se ne osjeća sigurno jer nikad ne znaš što se može dogoditi na ulici i uvijek je prisutna svijest o opasnosti – ipričao je Theo.
Nigerija nije siromašna, kažu dečki, a problem je što se bogati bogate još više dok su siromašni sve siromašniji. – Takvo je stanje svugdje u svijetu, pa i u Hrvatskoj – kaže Oki i dodaje da je Nigerija bogata naftom koja se izvozi dok industrija i nije baš razvijena.
U Nigeriji se priča oko 60 jezika, kažu nogometaši. Theov materinji jezik je Hausa, ujedno jedan od tri najzastupljenija, a Davidov je Ekpeye. Stanovništvo se najviše sporazumijeva na Hausa, Yoruba i Ibo jeziku, dok je engleski službeni. – Ova tri jezika svi pričaju, kao i engleski – kaže Theo koji je hrvatski razumije, a nešto teže priča.
I školski sustav razlikuje se od našeg, pa tako djeca odlaze u vrtić čim progovore, s tom razlikom da je vrtić obavezan za svu djecu. – Postoji javne i privatne škole, a razlika je i u školskim uniformama koje su u Nigeriji obavezne –
Iako je dio zemlje zahvaćen građanskim ratom i društvenim nemirima, turizam je razvijen u Nigeriji, pa su tako turistima najzanimljiviji Lagos i Portharcourt te glavni grad Abuja. – Dolaze i na istok zemlje zbog prirodnih ljepota i planina – kaže Oki.
foto: http://www.mydestination.com/
Koliko god da im domovina i obitelji nedostaju, pričaju dečki, ne namjeravaju se vratiti, osim u posjet, koji će ih koštati oko tisuću eura. Njihove obitelji još nisu bile u Hrvatskoj, ali svi se nadaju da će se brzo vidjeti. U međuvremenu se momci druže s igračima iz kluba, a za šibenske cure kažu da su jako lijepe. Ipak, kao prava gospoda, dodaju da su djevojke svugdje lijepe.
I za kraj, ako nekad poželite reći hvala na Hausa jeziku, kažite ‘na godi’. Dame, ako se zaljubite u jednog od simpatičnih momaka, recite mu ‘ina sunka’, a ako vas život odnese do Nigerijke, volim te joj recite riječima ‘ina sunki’.
