Hidesaburo Ueno bio je profesor na tokijskom Sveučilištuu, kojeg je njegov pas Hachiko svakoga dana ispraćao i dočekivao na Shibuya željezničkoj stanici. Jednoga dana Hachiko je dočekao vlak, ali profesor nije izašao. Profesor je doživio moždani udar i umro.
Hachiko je, srećom, vrlo brzo završio kod udomitelja, ali je ipak svakoga dana uporno bježao iz novog doma i čekao svog vlasnika na stanici.
Uskoro je počeo privlačiti pažnju putnika koji su tuda prolazili i oni su mu donosili hranu i slatkiše. Ova pseća rutina je potrajala narednih devet godina, devet mjeseci i 15 dana – pas je svake večeri dolazio u isto vrijeme, točno kada je vlak stizao na stanicu.
Hachikova priča se vrlo brzo proširila po čitavom Japanu, a pas je postao slavan. Njegova vjernost gospodaru je impresionirala Japance kao vrlina kojoj bi svi trebali težiti i postao je simbol vjernosti. Čak su mu podigli i spomenik, a on je 1934. prisustvovao otvorenju.
Vjerni Hachiko umro je 8. ožujka 1935. godine, čekajući svog gospodara na stanici. Njegove ostatke su preparirali i čuvaju se u Muzeju nauka u Tokiju. Svake godine, 8. ožujka na stanici Shibuya, održava se ceremonija u sjećanje na ovog velikog psa, a stotine ljubitelja pasa iz čitavog svijeta dođu da mu odaju počast.
O ovom vjernom psu su snimljeni filmovi i napisane mnoge knjige, a zahvaljujući njemu, akita inu psi su postali nacionalni ponos Japana.
Izvor/foto: RadioSarajevo
naslovna foto: http://www.mindunearth.com/hachiko-loyal-dog/
