Na izboru za Miss Hrvatske 2006., tada 19-godišnja Vodičanka Ivana Ergić, zahvaljujući svom šarmu, netipičnoj ljepoti i, za missice još manje tipičnoj kratko ošišanoj kosi, prisvojila si je titulu najljepše Hrvatice.
Kako je rasla njena manekenska karijera, rasla je i kosa, a posljednjih je godina njegovala dugu, platinasto plavu frizuru.
Danas, deset godina nakon izbora koji je lokalnu ljepoticu promovirao na nacionalnoj razini, Ivana se opet odlučila za drastičnu promjenu vrativši se kratkoj, dječačkoj frizuri.
– Duga kosa je prekrasna i nekada je čak lakše održavati dužu, nego kratku kosu, ali ja sam uvijek znala da ću se kad-tad opet ošišati. Krenula sam postepeno sa šišanjem kako bih isprobala sve moguće frizure i boje – kaže za Šibenski portal 29 godišnjakinja koja je prije nekoliko dana konačno opet došla na svoje.
– Promjene frizura za ženu su dobre jer život u tom pogledu učine zanimljivijim. Igraš se malo s kosom, pa tako vidiš što ti najbolje stoji, a bome i ono što ipak ne stoji. Zanimljivo je i pratiti tuđe reakcije koje su ponekad toliko intenzivne da na trenutak pomislim da se radi o njihovoj glavi – smije se Ivana koja dobro zna da je za žene, unatoč svim promjenama koje uspjeh nosi, najvažnije ostati svoja i ne izgubiti sebe.
Dapače, Ivana koja se još uvijek bavi modom, manekenstvom i modelingom,
sebe je u međuvremenu pronašla i ostvarila na kreativnom polju, ali i onom humanitarnom.
Osim personaliziranih lampi koje izrađuje po narudžbi, Ivana je prije tri godine, na sestrin prijedlog, upisala i uspješno završila tečaj hrvatskog znakovnog jezika, a od tada volontira u savezu Dodir, gdje aktivno pomaže gluhoslijepim osobama.
Što se drastične promjene frizure tiče, Ivani je jasno da za to hrabrosti nema svatko, ali s druge je strane sigurna da promjena, točnije odluka da potrebitima nesebično i bez naknade pomaže, leži u svakome od nas.
– Kada jednom to malo osvijestiš i osjetiš kako se automatski puniš srećom, zahvalnošću i pozitivom, to te gura dalje. Nema tog honorara koji može rezultirati tim zadovoljstvom kao kad pomogneš nekome. Jako sam sretna što to mogu – iskreno će Ivana koja u ulozi intervenora gluhoslijepim osobama pomaže u svakodnevnim, nama običnim aktivnostima poput kretanja i komunikacije s drugim ljudima.
