“Mislio sam da će mi se gaditi sama ta pojava, kako će mi se sam taj čin gaditi”, započinje mi svoju priču Filip Jozić, momak u srednjim dvadesetima dok razgovaramo kasno navečer u kafiću gdje radi.
Filip je već dva mjeseca pod dojmom, nije isti otkad mu se sin, mali Luka, rodio. Ne silazi mu osmijeh s lica dok razgovaramo, tek ponekad spusti pogled od neugode jer zna da ono što je doživio nije njegov uspjeh, već Božje djelo.
Prije godinu i pol dana Filip je oženio svoju Elizabetu, Lizu, kako je od milja zove. Nakon nekoliko mjeseci braka Liza (inače druga najstarija od četiri iznimno glazbeno talentirane sestre Palić, u zadnje vrijeme sve prisutnijih na glazbenoj sceni, osobito onoj kršćanskoj) je zatrudnjela. Filip, premda je to nekako “moderno” u zadnje vrijeme, isprva nije pomišljao da bude prisutan na samom porodu, priča za Bitno.net
‘To je ženska stvar’
“Dugo sam razmišljao o tome, čim smo se vjenčali otvorili smo tu temu i nekako sam u početku mislio kako nije to baš za muške. Više mi je to bila nekako ženska stvar, kao ona treba biti tamo i to je to.”
Pitam ga što se dogodilo da je promijenio stav: “Pa malo sam razmišljao i shvatio kako sve stvari koje radimo zapravo radimo u zajedništvu. Tada sam osjetio da bih trebao biti tamo te sam na kraju odlučio prisustvovati.”
U početku ga je bilo strah. Zajedno se smijemo dok mi priča kako se pokušao pripremiti gledajući razne snimke koje prikazuju porod i sve što se događa u tim trenucima. “Shvaćao sam da je porod herojski čin, ali si ipak nisam mogao to dočarati”, dodaje Filip.
Konačno je došao i taj dan – trudovi. Elizabetu odvode u rađaonu, za njom dolazi i Filip. Dva sata ju drži za ruku, polijeva ju vodom, daje joj piti, govori joj: “Bravo, ljubavi!”, poručuje joj kako je hrabra, pritom sam drhti od straha.
“Bojao sam se sve do samog izlaska djeteta, a kad je krenuo porod mislio sam da ću pasti u nesvijest”, govori mi. Oči mu zasvjetlucaju na trenutak, osjećam da slijedi nešto bitno.
“Gledao sam nju, čovječe, gledao sam kako izgleda dok donosi radost sebi i meni u život”, njegov pogled više me ne zamjećuje, vratio se potpuno u taj trenutak. “Koliko je to patnje, koliko je to boli, koliko je to davanja sebe da bi donio nešto novo na svijet i da bi donio nešto novo što će nas učiniti sretnima. Bilo mi je strašno gledati kako osoba koju volim, osoba koja je sa mnom u svemu, kako se pati, kako se baš pati.”
Nakon nekoliko sati Liza je rodila. Porod je prošao dobro za dijete i nju, ali i za Filipa – nije se onesvijestio. Međutim dogodilo se nešto drugo.
“Možda ružno zvuči, ali nekako sam najmanje pažnje obratio na dijete. Gledao sam Lizu i u meni se najednom, kao na početku, rodilo toliko ljubavi u srcu za nju, sve zbog te žrtve koju je ona podnijela za nas. Izašao sam van s raširenim rukama i počeo plakati kao malo dijete. Pitam se – Bože, zašto plačem – i shvaćam da plačem iz silne ljubavi prema njoj. Bog mi je zapalio srce i ponovno sam se zaljubio u svoju ženu.”
Dok mi priča, njegove riječi postaju žive, gotovo se u prostoriji može osjetiti ljubav o kojoj s toliko žara govori.
“Često ljudi kad se vjenčaju kažu – Ona je ljubav mog života, spreman sam položiti svoj život za nju. I ja sam tako razmišljao. Međutim u tom sam trenutku shvatio kako sam tek sad uistinu spreman položiti svoj život za svoju ženu. Vidio sam žrtvu koju je ona položila te sam sad, kao glava obitelji, spreman na duplo više, doslovno sam spreman dati svoj život za nju.”
‘Kada bi poznavao i mrvicu moje žrtve…’
Filip svjedoči kako se nakon poroda, na povratku kući smijao, plakao i zahvaljivao Bogu, sve u isto vrijeme. Vrativši se u stan s milijun misli u glavi, pogledao je prema križu i tada je doživio pravo otkrivenje – Bog mu je progovorio. Uvjerava me kako je čuo Gospodinov glas kao nikada do sad, glas koji mu je poručio: “Sad si vidio kako izgleda dati se za nekog, sad si vidio kako izgleda patnja, sad si vidio kako izgleda žrtva tebi voljene osobe, i sad vidiš koliko ti se srce zapalilo za tvoju ženu. Sad zamisli moju bol, zamisli moju patnju, zamisli moje rane, zamisli kakvu sam ja žrtvu podnio i sve što sam dao za tebe. Da poznaš i malo od toga, i mrvicu, koliko bi me tek ljubio.”
Njegovo, rekao bih mistično iskustvo, promijenilo je način na koji percipira Boga: “Postao sam svjestan da uopće ne poznam Krista, bez obzira na svoju duhovnost i koliko sam dugo u svemu tome. Skužio sam da ne poznajem ni ‘M’ od muke koju je Krist proživio za nas.”
Dok mi to govori lice mu svijetli. Doista, taj je čovjek čuo Boga, čuo je Isusa kako mu se obraća s križa. Njegovo iskustvo djeluje na mene, uznemirujem se, nešto što prepoznajem kao Božju riječ duboko me dotiče. Shvaćam da je to Krist koji ne ostavlja ravnodušnim. Prvi put razmišljam i sam da budem uz svoju ženu dok rađa.
“Mogu samo reći da je taj porod bio najbolje iskustvo u mojem životu”, ohrabruje me Filip i nastavlja: “Preporučio bih svakom muškarcu, bio u vjeri ili ne, da definitivno ode na porod, da bude tamo uz svoju ženu, da vidi što ona proživljava. Mogu reći da mi je sada puno lakše služiti mojoj ženi, bit uz nju i puno mi je lakše davati se sad kad sam vidio koliko se ona daje”, zaključuje Filip svoju prekrasnu priču.
IZVOR: Bitno.net
