" "
Više

    " "

    Za koga gradimo grad: Analitički osvrt na revitalizaciju šibenskih tvrđava

     

    Ukoliko živite u priobalnom pojasu Lijepe naše, odgovor na pitanje za koga gradimo grad, prilično je jednostavan. Naime,ovdje je većina investicijske moći, bilo da je riječ o privatnom kapitalu ili javnim sredstvima pristiglim od raznih općina i gradova, uperena samo u jedan cilj – zadovoljenje jedne određene, specifične skupine ljudi. Grad se tako gradi, mogli bismo reći, isključivo za turiste, piše pogledaj.to analizirajući situaciju u Šibeniku.

    Rijetki su oni investitori koji si u ovo ekonomski nestabilno doba mogu priuštiti izgradnju vlastite kuće, a ukoliko i mogu, bit će to uvijek kuća s pokojim apartmanom, kako bi se maksimalno osigurala profitabilnost izgradnje te olakšao budući život svojim vlasnicima. Veća izgrađenost i više naplativog sadržaja automatski povlače i brži povrat investicije pa će prilikom planiranja obiteljske kuće glavni parametar bitikako u što manje prostora dobiti što više smještajnih jedinica. Što će se tada dogoditi s ono malo slobodnog prostora što je ostao na parceli i kakva će kvaliteta života biti u takvom objektu, malo koga više zanima.

    No što se događa kada taj isti obrazac ponašanja – gradnje za turiste – preuzme grad? Što kada grad, umjesto da razmišlja o dobrobiti svojih stanovnika, gradi vođen principima jednog prosječnog investitora – jedan (apartman) meni, dva, tri, odnosno koliko maksimalno stane – njima? I dok prosječni investitor takve prostorne “delikatese” izvodi nauštrb vlastite parcele, odnosno svog vlastitog boravišnog prostora gdje pritom šteti samom sebi (i pokojem susjedu, ovisno o rastezljivosti tumačenja prostornog plana i njegovih parametara), grad iste vratolomije izvodi također nauštrb “vlastite” parcele, no kako on pripada (i) građanima, oni su ti koji trpe posljedice takvog djelovanja.

    Kao nedavni primjer izgradnje kojom se ne ide u susret vlastitim stanovnicima možemo vidjeti obnovu tvrđave Barone(kolokvijalno nazivane Šubićevac), jedne od najljepših šibenskih lokacija odakle se pruža prekrasna panorama na cijeli grad. Sama tvrđava, izgrađena 1646. godine pod vodstvom barona Christopha Martina von Degenfelda, po kojemu je i dobila ime, odigrala je značajnu ulogu u obrani grada od najezde Turaka. U vlasništvo grada stupila je 1912. godine, anjezino zadnje aktivno korištenje bilo je početkom 80-ih godinakada na njoj smješten ugostiteljski objekt prestaje s radom.

    Bitno je napomenuti i da se tvrđava Barone nalazi unutar grada te je pješački vrlo lako dostupna, a danas, zajedno s tvrđavom sv. Mihovila i sv. Ivana smještenima također unutar grada, tetvrđavom sv. Nikole koja se nalazi na ulazu u šibenski kanal,predstavlja jedan od najvrijednijih povijesnih ostataka grada Šibenika te je kao takva turistički izuzetno atraktivna.

    Međutim, tvrđava koja je donedavno stajala neuređenom(ugostiteljski objekt koji se nalazio na njoj u međuvremenu je postao ruševan) te je kao takva bila idealno okupljalište šetača,srednjoškolaca iz obližnjih škola i ostalih slučajnih ili namjernih prolaznika ovoga grada, unijela je i jedan novitet u svojem korištenju – njezin ulaz više nije slobodan, a moguć je samo u radno vrijeme tvrđave. U polemike oko simboličnosti cijene nije potrebno ulaziti jer, jednom nametnuta, ona se lako može mijenjati, najčešće s trendom rasta. Zasad ona iznosi 50 kn za (odrasle) stanovnike grada te im omogućava cjelogodišnji neograničen pristup, a za istu cijenu turisti mogu posjećivati tvrđavu tjedan dana (uz dozvoljen pristup i tvrđavi sv. Mihovila, obnovljenoj 2014. godine, čiji se ulaz također naplaćuje).

    Ono što je ovdje puno opasnije je princip koji se nameće u korištenju javnog prostora, prostora koji je do jučer bio dostupan svima pod jednakim uvjetima, dok ovakvim činom to prestaje biti, bilo to nekome financijski prihvatljivo ili ne. Uvođenjem naplate ubija se spontanost u korištenju prostora, on se stigmatizira kao prostor za “druge”, i kao takav za svoje stanovnike prestaje biti ono što je donedavno bio – njihov prostor.

    Oblikovanjem u isključivo komercijalne (u ovom slučaju turističke) svrhe šalje se poruka vlastitim stanovnicima da taj isti prostor više nije za njih, a ako nije za njih, oni ga i prestaju koristiti. Tako ono što je donedavno bio njihov prostor za šetnju, igru ili odmor, polako postaje – tuđi prostor. Događaji se više ne zbivaju u njemu, za njega se prestaju vezati nova sjećanja te se on, nekoć svima poznat i dostupan, polako briše iz mentalne mape stanovnika grada. Zauzvrat, grad postaje poput kulise, sa stanovnicima koji ga ne poznaju i koji nekim njegovim dijelovima nikad nisu pristupili te nisu emocionalno vezani za njih.

    Jednom kada stanovnici postanu stranci u vlastitom gradu, stvorena je idealna podloga za potencijalne prostorne malverzacije. Obzirom da najdragocjenije lokacije tada više ne postoje u memoriji građana, u žudnji za brzim profitom zbog vlastite nemoći i nemaštovitosti u proizvodnji ičega drugoga, gradu je dopušteno koristiti ih kako god želi. Koliko će to biti na štetu ili korist vlastitim stanovnicima, ovisi samo o profitabilnosti korištenja određene lokacije, što nikada i ni pod kojim uvjetima ne bi smio biti glavni i jedini cilj u planiranju prostora, iako to (pre)često jest.

    U trenutku pisanja ovog teksta broj ljudi koji su platili svoju godišnju iskaznicu te im je omogućen pristup objema tvrđavama iznosi nešto više od 1.150 – što bi značilo da u gradu koji broji 46 332 stanovnika trenutno samo 2.5% stanovnika može svakodnevno posjetiti tvrđave, odnosno 3.35 % ukoliko gledamo samo gradsko naselje koje broji 34 302 stanovnika. Ovaj tekst nastao je dva tjedna od otvorenja tvrđave Barone, stoga je za očekivati da će se povećati broj izdanih iskaznica, ali tvrđava sv. Mihovila otvorena je 2014., a ista brojka vrijedi i za nju. Obzirom da je ona oblikovno drugačijeg karaktera, s tribinama i pozornicom na kojoj se održavaju koncerti i festivali, može se reći da čak i opravdava potrebu za naplatom.

    Međutim, tvrđava Barone svu svoju ponudu bazira na pogledu na grad i na njoj je, osim novog ugostiteljskog objekta, putem virtualne tehnologije omogućen pogled na Šibenik kakav je bio u 17. stoljeću. Koliko će takav jednokratan sadržaj i ograničeno radno vrijeme potaknuti ljude na dosadašnje korištenje tog prostora, a koliko će ga oni jednostavno prestati posjećivati, vrijeme će pokazati.

    Cijeli članak možete pročitati OVDJE.

     

    - Advertisment -

    NAJNOVIJE

    Tradicionalni uskrsni Emaus na Skradinskom buku

    Na Uskrsni ponedjeljak, 1. travnja, na Skradinskom buku i ove će godine biti proslavljen uskrsni Emaus, a do 13 sati ulaz u Nacionalni park...

    Noćnu vožnju pijanog 31-godišnjaka kroz Brodaricu prekinula patrola

    Noćas, 29.ožujka u jedan sat iza ponoći u Brodarici, prilikom kontrole prometa od strane policijskih službenika Prometne policije Šibenik, zaustavljen je osobni automobil šibenskih...

    Deratizacija na području Općine Rogoznica počinje 3. travnja

    Iz tvrtke AS-EKO najavili su da će provesti preventivnu sistematsku deratizaciju javnih površina na području Općine Rogoznica u razdoblju od 3. do 5 travnja....

    Do nedjelje suho, barem djelomice sunčano i toplo

    Sljedećih dana vjetrovito, ali do Uskrsa većinom suho, uz dosta sunčanog vremena, na kopnu i osjetan porast temperature zraka, zatim opet promjenjivije. Do kraja...

    NAJNOVIJE

    Tradicionalni uskrsni Emaus na Skradinskom buku

    Na Uskrsni ponedjeljak, 1. travnja, na Skradinskom buku i ove će godine biti proslavljen uskrsni Emaus, a do 13 sati ulaz u Nacionalni park...

    Noćnu vožnju pijanog 31-godišnjaka kroz Brodaricu prekinula patrola

    Noćas, 29.ožujka u jedan sat iza ponoći u Brodarici, prilikom kontrole prometa od strane policijskih službenika Prometne policije Šibenik, zaustavljen je osobni automobil šibenskih...

    Deratizacija na području Općine Rogoznica počinje 3. travnja

    Iz tvrtke AS-EKO najavili su da će provesti preventivnu sistematsku deratizaciju javnih površina na području Općine Rogoznica u razdoblju od 3. do 5 travnja....

    Do nedjelje suho, barem djelomice sunčano i toplo

    Sljedećih dana vjetrovito, ali do Uskrsa većinom suho, uz dosta sunčanog vremena, na kopnu i osjetan porast temperature zraka, zatim opet promjenjivije. Do kraja...