Ožujak je mjesec u kojem se sukobljavaju dva godišnja doba; zima i proljeće. Iz hladnijeg dijela godine postupno prelazimo u topliji, a taj prijelaz često je popraćen dinamičnim vremenskim zbivbanja. Jedno od obilježja mjeseca ožujka jesu i bure, u puku poznatije kao marčane bure. Da bismo shvatili razloge njenog nastanka osvrnimo se na prosječnu sinoptičku situaciju ovoga dijela godine.
Hladni dio godine nad Jadranom i ostatkom Sredozemlja obilježava blaga dominacija polja niskog tlaka zraka. Sredozemlje je tada toplije od ohlađenog euroazijskog kopna na kojem dominira visoki tlak (anticiklona). Zbog toga su ciklone na Jadranu upravo najčešće od listopada do travnja.
Obilje zimskog sunca
Zatvorena i plića sredozemna mora, poput Jadranskog, brže se ohlade od ostatka Sredozemlja tijekom zime pa je Jadran tijekom veljače i siječnja jedan od najhladnijih dijelova Sredozemnog mora. Ciklona aktivnost se zbog toga nad njim uspori, a kontinentalna anticiklona često pruži svoj ogranak prema Jadranu što može donijeti duži niz stabilnih dana s obiljem zimskoga sunca.
U ožujku sunce zamjetnije počinje zagrijavati kopno, a ciklonalna aktivnost opet ‘zaživi’. Po prolasku ciklona preko naših područja, osobito jakih, zapuše bura koja može biti olujna ili orkanska.
Stražnja strana ciklone povuče još hladan kontinentalan zrak preko naše obale dalje prema jugu i tako nastaje bura.
Planinska “kapa”
Anticiklonalnu buru često najavljuje planinska ‘kapa’: hladni se zrak diže uz sjevernu stranu planine, vlaga u njemu se hladi i dolazi do ukapljivanja vodene pare, pa se iznad viših planina uz obalu stvori bijeli oblačić.
Napredovanjem hladnoga zraka taj oblak često ‘proguta’ planinski vrh i tada možemo očekivati dolazak jake bure. Na Jadranu je najpoznatija velebitska burna kapa, a može se zamijetiti i nad drugim planinama poput Kamešnice (vidi se u procjepu između Kozjaka i Mosora), Biokova itd.
Tri datuma pučkog meteorologa
Pučka vjerovanja uz ožujak vezuju tri “marčane bure” – što ima temelja u činjenici da je ožujak jedan od najvjetrovitijih mjeseci na Jadranu, a bura najčešći vjetar. Pučki meteorolog čak predviđa i tri datuma u ožujku u kojima se bura javlja, ali su oni različiti u pojedinim krajevima. Osobito često se navode 7., 17. i 27. ožujka, a ponegdje – na srednjodalmatinskim otocima – 7., 14. i 21. ožujka. Te “prognoze” treba uzeti s rezervom jer se dogodi da tih dana bura uopće ne zapuše, pa i da izostanu sve tri marčane bure. Klimatolozi DHMZ-a napravili su verifikaciju datuma pojave bure (objavljeno u meteorološkom časopisu Jadranska meteorologija) koje spominje pučku meteorolog, no utvrđeno je da pri nadnevci stvarnog pojavljivanja bure ne odgovaraju datumima pojave bure koje spominje pučki meteorolog, odnosno da nema dovoljno pravilnosti.
Jer, ožujak je razdoblje složenog prijelaza zime u proljeće, a lokalna gibanja u sklopu opće atmosferske cirkulacije nisu jednaka svake godine. Inače, na širemu splitskom području bura prosječno najčešće i najjače puše u prvoj dekadi ožujka, a najrjeđe u drugoj. Opet je česta krajem treće dekade, kad se jave jača, ali kratkotrajna zahlađenja.
