Većina zaljubljenih Šibenčana i Šibenčanki još od sedamnaestog stoljeća poštuje vrlo specifičnu tradiciju. Radi se naime o tome da parovi odlučuju ne stupiti u brak u svibnju, i to zbog velike kuge koja je baš u tom mjesecu u 17. stoljeću pogodila Šibenik. Kuga je desetkovala stanovništvo pa je od najnapučenijeg dalmatinskog grada, koji je tada brojio 12 tisuća stanovnika, Šibenik postao grad duhova.
Prošetali smo danas Poljanom i priupitali Šibenačane i Šibenčanke što misle o ustaljenoj praski nevjenčavanja u svibnju. Tradicija, legenda, besmislica, praznovjerje, poštovanje… Evo štu su rekli:
– Vrsta tradicije. Da se sad udajem, ne bih izabrala svibanj. Zna se da se u svibnju ne udaje i ne ženi, to je jednostavno tako. Ako netko želi, neka, svakome na volju, ali ja ne bih – rekla nam je Blanka.
– Ma glupost i praznovjerje. Pa peti mjesec je najljepši za vjenčanja. – rekle su Nina i Ana. Iako se jedna ne bi opet, a druga uopće udavala, kažu, u nekoj hipotetskoj situaciji za svoje vjenčanje odabrale bi svibanj. – To je tradicija koja postoji samo u Šibeniku – dodaju.
– Mislim da je to glupost, takvo razmišljanje je danas nerealno. Evo, da se udajem, birala bih svibanj. Lijep mjesec, ni ledeno ni vruće, idealno – priča Milena.
– Tradicija… nije besmislica. Mislim da je fora da neke stvari ostanu kakve su bile i podsjećaju nas na neka druga vremena, zašto ne? – kaže Olivera Slavica. Pitamo ju bi li se vjenčala u svibnju, i spremno odgovara da, iako se ne namjerava vjenčati, u hipotetskoj situaciji ne bi birala svibanj. – Iako, sad u svibnju se udaje moja prijateljica – smije se Olivera.
– Ako je ljudima lakše ne vjenčavati se u svibnju, ako im je ugodnije tako, ili misle da će time nešto postići, zašto bi birali svibanj? – odgovara na pitanje što misli o tradiciji nevjenčavanja u svibnju šibenski dogradonačelnik Danijel Mileta. – Ja sam se vjenčao u ožujku, o tome nisam nikad razmišljao. Mislim da je to više tradicija nego praznovjerje – rekao je Mileta.
– Svaka tradicija je odraz nečega. Mislim da to ne potječe iz 17 stoljeća. U jednom poznatom zborniku Izmišljanje tradicije ima dosta primjera kako je tradicija zapravo stvorena kroz tek dvije, tri generacije. Tradicija je odraz izgubljenog običaja koji je vjerojatno malo noviji od 17. stoljeća, i svakako je zanimljiv. Na Cetini je recimo, tradicija da se na Veliku Gospu ne kupa u rijeci, nitko ne zna zašto – priča Josip. Pitamo ga bi li se ženio u svibnju, a odgovara nam ‘Definitivno!’ – Svibanj je najljepši mjesec u godini! –
Više o ovom običaju pročitajte ovdje!
