Miranda Skorić broji već 30 godina radnog staža u Borovu, prodavaonici koja je prije više od 40 godina postala dio Šibenika i prepoznatljivi simbol Kalelarge.
Kalelarga, nekoć ulica gdje su ljudi šetali, danas je postala prolazno mjesto do sljedeće točke, a dućani su postala ciljana odredišta bez slučajnog svraćanja.
– Nema više onih šetnji kao prije, ljudi dolaze ciljano na neko mjesto. Naše mušterije kod nas ne dođu samo kupiti obuću, dođu na razgovor jer ovaj dućan je još uvijek ostao simbol onoga što je nekoć postojala. Nažalost, mali je broj takvih dućana danas, sve ide kao na traci i nestalo je onog osjećaja dobrodošlice. Mi se trudimo da kod nas toga ne nestane. Znaju da im nećemo ‘uvaliti’ nešto samo da prodamo jer ako jednom zezneš kupca on se više ne vraća – priča nam Miranda Skorić, poslovođa šibenske podružnice ‘Borova’.
Hrvatski proizvođač obuće ‘Borovo’ prije nekoliko se godina vratio na velika vrata, prvo sa Startasicama, tenisicama koje su obilježile neka davna djetinjstva, u novom izdanju, a onda su se malo pomalo vratile i Borosane, nekoć isključivo radna obuća, a danas i modna.
– Radim cijeli život u ugostiteljstvu i uvijek sam nosila Borosane. Kada ih nije bilo moguće kupiti, pokušala sam sa raznim varijantama ortopedskih cipela, ali Borosanu ništa ne može zamijeniti. Ja se držimo one klasične modre boje, ali veliki broj mojih prijateljica se odlučilo i za ove nove, malo ‘luđe’ – komentira nam gospođa koja je došla po novi par ove vječne obuće.
Tradicija i kvaliteta u kombinaciji s novim izgledom koji prati modne trendove, pokazali su se kao dobitna kombinacija kako na hrvatskom, tako i na svjetskom tržištu jer Startasice, ali i njihovu ‘rodbinsku obuću’, danas mogu kupiti i stanovnici SAD-a, Singapura i Australije.
Godine prolaze, mijenjaju se ljudi i trendovi, ali šibenska prodavaonica je ostala ista, a upravo to budi sjećanja u ljudima koji na trenutak ožive neka stara vremena. Nešto staro, nešto novo, moglo bi se primijeniti u slučaju ovog mjesta jer stara sjećanja su tu, ali i nova nastaju. Prodavaonica broji dosta godina od zadnje renovacije i malo sjaja bi joj dobro došlo, ali samo malo, jer ne treba mijenjati previše ono što toliko godina dobro funkcionira.
– Dolaze nam domaći i stranci, dolaze naši ljudi koji žive vani i kad im mi upalimo Tomislava Bralića ljudi umjesto jednog para, kupe tri. Imamo jednu obitelj koja živi u Americi i kad god su u Hrvatskoj dođu kod nas. Vidiš kako rastu, to dijete koje je bilo tu prije trideset godina kada sam počela raditi, sada ima svoju djecu. Tu se osjećaju kao u svojoj kući i to je ono što ovaj posao čini drugačijim – nastavlja Miranda kojoj su mušterije uvijek na prvom mjestu i ona, kao i kolegice, se uvijek trude izaći ljudima u susret. Imaju oni i mušterija koje dolaze iz Zagreba jer ‘tamo je sve užurbano i nemaju živaca hodati po dućanima’, a Miranda je uvijek tu sa savjetom.
Početkom devedesetih godina, u periodu kada su se u Borovu događale promjene, Miranda je dvije godine radila u jednoj zlatarni, ali kako kaže, kada god bi vidjela nekoga s vrećicom koja je imala natpis ‘Borovo’ probudile bi se emocije. Posao u ovoj prodavaonici je njoj više od posla, a kolegice doživljava kao obitelj.
– Možete se i posvađati i ne slagati oko nekih stvari, ali kao i u obitelji, sve se brzo zaboravi. Tako razmišljam ja, ali i kolege iz drugih dućana jer ovo se jednostavno zavoli. Evo, jedna kolegica je prije godinu i pol otišla u mirovinu, ali ona barem jedanput tjedno mora doći u dućan, ‘vidjeti malo magazin’ i popiti kavu s nama – nastavlja.
Na pitanje koji je najpopularniji model, Miranda i kolegica Anita nam ne mogu reći jer kupci kupuju podjednako sve. Ljudi su najbolja reklama, kaže nam, jer dobar glas se daleko čuje, a kada si fer prema ljudima oni to cijene.
– Ljudima ću uvijek iskreno reći kako im nešto stoji jer nije bitno prodati da se samo proda. Kupci to osjete i vrate se, a svatko od njih dovede još jednog – objašnjava način na koji ona radi.
Šibenska prodavaonica Borovo predstavlja mjesto gdje je kupac više od kupca, osobe koja će pružiti karticu i otići, mjesto je to gdje ćete dobiti ‘čašicu razgovora’ i prisjetiti se kupovanja tenisica prije prvog dana škole kada je taj jedan par predstavljao sve.
