Vjerovala sam , ali stvarno sam vjerovala u tu staru poslovicu koja postoji u još nekoliko varijanti. Od kad su mi se dogodile doista ružne stvari, što je i bio razlog mog odsustva, više ne vjerujem u ništa!

Od kad sam došla do te spoznaje, puno je teže živjeti. Dok su me učili da se dobro dobrim vraća i da treba biti dobar i pošten, nekako je sve imalo smisla. Vjera, nada! Kažu da je najgore kad čovjek izgubi vjeru….. i ja bih voljela da me netko uvjeri u suprotno……!

Nažalost svjedok sam nekolicini ružnih primjera u posljednje vrijeme, a vjerujem i da svatko od nas ima svoju priču. Primjera radi, vjerojatno poznajete neke divne ljude koji zaslužuju imati dijete i ne mogu ga imati. A pored vas šeće ološ koja nema takvih problema i stvara jadnu djecu koja ničim nisu zaslužila obiti obiježena.

O takvim nepravdama govorim!! Koliko sam samo kvalitetnih ljudi poznavala, ali nažalost više nisu sa nama. I uvijek kada netko ode, pitam se, zašto? A opet neka druga vrsta ološi diše i živi punim plućima, a svojim postojanjem proizvodi samo gubitke za društvo.

«Budale pune tamnice, a pametni ludnice» rugao se Matan u «Prosjaci i sinovi», a imao je pravo! Nakon «prosvjetljenja» stvarno poželiš otići daleko od svega, okružiti se sa deset pasa i samo slušati glazbu i ne misliti o ničemu. Kad smo već kod ološi ( malo iznad), ološ je zavladala posvuda. Voljela bih probati živjeti malo duže godina u nekoj državi kako bih mogla uspoređivati, ali znam da je zemlja u kojoj mi živimo stvorena za lopovluk i kriminal. Bila je nedavno jedna situacija u kojoj poslodavac nije ispoštovao zakon, a državna institucija koja bi to trebala odraditi sliježe nemoćno ramenima. I nikom ništa!

Taj isti poslodavac uništio je bezbroj ljudskih duša, ali on i dalje opstaje. U prekršaju je po svim zakonskim točkama, međutim njemu državne nadležne institucije ne mogu ništa! Za koga su pisani zakoni koji su na snazi? Nitko ništa pojedincima ne može! Zar je do toga došlo? Je , još i gora situacija vlada na «terenu».

Korumpiranost nikad nije bila veća ili se to meni čini jer imam više godina pa puno toga više znam. Ljudi podižu kredite kad trebaju ići na operaciju, kako bi mogli pokriti uslugu pacijenta u državnoj bolnici. Pa kako vjerovati u išta, strah te je živjeti! Najgora moguća situacija jest, kad pravila nema, jer onda čovjek ne zna kako bi se ponašao. Što je ispravno, a što krivo? Zna se u načelu što je moralno , a što ne, samo što ispravna usvojena pravila ponašanja, nisu na snazi. Uzmi, ukradi, laži, otmi,varaj, svi fini glagoli sada su u «modi»…..!!!

Ali , što je najzanimljivije i država takvima pogoduje. Poznajete li zakone ili ako imate odvjetnika koji ih poznaje, vi možete biti dugogodišnji predmet sudskih vjećanja. Nema dugo da sam se susrela sa još jednom nevjerojatnom pričom. Samohrana majka nekoliko mjeseci za vrijeme bolovanja nije dobivala plaću. Po završetku bolovanja dobila je otkaz, a novac nikad nije ugledala. HZZO kaže da tu ništa ne može! Tko može? Slijedi pitanje! Privatna tužba sa dobrim i umreženim odvjetnikom, ako imate novaca, a ako nemate!!  Zapravo, toliko će koštati odvjetnik da nema smisla nikud niti kretati. A to i taj poslodavac zna! E, a što je sa onom samohranom majkom sa početka? Jel preživjela? Ne zna se, a i to je nebitno!! A što je bilo sa tim poslodavcem, sigurno ćete pitati. Ništa! Eno ga , niže žrtve u nizu!!

Na svakodnevoj bazi se čudim jednoj od takvih priča. Zapravo, sve što pišem svi mi znamo, komentiramo međusobno, ljutimo se i opstajemo, pa pristajemo ili smo primorani biti svjedocima tužne nam sudbine. A što mi i možemo napraviti!? I onda mi se čude kad kažemo da bih voljela da me je mama rodila u Londonu, a ne baš u ovoj vuko…..! Dosta mi je već priča o prekrasnim prirodnim ljepotama i o divnoj lijepoj našoj. Sve je to u redu, ali u lijepoj našoj treba preživjeti. Još za kraj da završim sa preživljavanjem. Poznati prodajni lanac supermarketa vrlo je istaknut na tržištu u Hrvatskoj. Svojim marketinškim alatima vole isticati kako upravo Oni cijene nas i naše ljude, odnosno svoje zaposlene.

Ako ne znate nikog od njihovih zaposlenika, zašto ne bi povjerovali u priču koju javno plasiraju. A kad poznajete nekog iznutra pitate se, da li je moguće da netko može raditi pod takvim uvjetima rada? Ako netko radi cijeli mjesec za paću od 2.600,00 kn, a nekim zaposlenima su još i niža primanja, čini li vam se da vas poslodavac cijeni? Nehumana pravila nagrađena minornim plaćama. Ponižavajuće! Već sam i prešla zadane margine, pa moram završiti. Nastavit ću…Da ne zaboravim zahvaliti svima vama koji ste me ponovo vratili na stranice Šibenskog portala. Hvala Vam!

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.