Nema tko ne zna za Cvelu. Tako kaže svjetski momak od 80 godina, velemajstor boćanja i kuglanja, za kojim se nekad uzdisalo po Italiji, Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj. Brijao je s Claudijom Cardinale po Opatiji, zaveo Slavicu Ecclestone, oženio talijansku prvu pratilju i zaradio lisice na rukama zbog loše naciljanog uleta. Ne, stvarno, privela ga je policija, donosi tportal. Pitanje koje si je u životu postavilo najmanje 600, 700 žena, ponovit ćemo i danas – tko je i što je Svetko Radovčić? Cvelu zanima nešto drugo – gdje je Anette Joergensen?
Sunce piči, stižem u valu s druge strane brda pod kojim se nalazi mjesto. 20 minuta kasnije spuštam se na središnju rivu, pitam za Cvelu i, eno ga, upravo prolazi. Kaprijski Casanova pari mi Berlusconi, nešto viši, ali s istim samozadovoljnim smiješkom na faci. ‘Nema ‘ko ne zna za mene’, veli mi. ‘Ove sam godine igrao s Brnićem i Milićevićem, svjetskim prvacima u štafetnom izbijanju, dovodim ih ovamo za koji dan… Nego, reci, što te zanima?’.
Iskreno, nisam o Cveli znao apsolutno ništa, osim da se bez beda uvaljuje dvadesetogodišnjakinjama, da je navodno bio s 2000 žena i da svojom šarolikom pojavom zabavlja sve koji stignu na otok. Recimo, definitivno nisam znao da je 5, 6 godina redovito sezonski galebario s Vladom Kalemberom. Od ’70. do ’75. odrađivali bi rutu od primoštenske Aurore do Biograda na Moru: ‘joj, stari, to je bila ludost. U to vrijeme imao sam nekoliko lokala, najnoviji Mercedes… Cure su se u Vodicama svađale koja će s nama u Hotel Punta gdje je Vlado iznajmio apartman’.
‘Dobro, Cvele, čujem da si bio s 2000 žena, je l’ to stvarno istina?’, pitam amaterski. – ‘Ma ne, daj nemoj me to pitat’, šta ćemo o tome sad pričat’, al’, ne znam… Bilo ih je 600, 700 sigurno’, pokušava Cvele promijeniti temu, ali i on i ja znamo da je ovo zanimljivije od regionalne kuglaške lige u Njemačkoj. Nastavlja kaprijski galeb o trofejima, pada ime Slavice Ecclestone. Veli da su se romantično družili, poslije čak dopisivali. Kao tip koji je imao prvi gliser na Kapriju, nije mu bilo strano odvesti koju Šveđanku s donje strane otoka Žirja, napuhati luftić i odraditi nekoliko evolucijskih plesnih pokreta.
‘Nisam zgodan, nisam lip, al’ sam zajeban tip’, smije se Cvele i vraća priču na kuglački klub koji vodi u Freiburgu. Popustili su s boćanjem na otocima, kaže. ‘I ja sam malo popustio zbog godina, ali kao dijete, uh, pa igrao bih se smokvama koje još nisu zrele, zvali smo ih ‘na dumaće’. Dvaput sam bio prvak s kuglanjem. 2002. i ove godine. U svim trima disciplinama na republičkom natjecanju u Njemačkoj. Ali sam imao najbolji rezultat od svih kategorija.’
Vraćamo se vođeni nekom čudnom gravitacijom na pustopoljine ljubavi i seksa. Pitam Cvelu za čim najviše žali. Malo pogleda u stranu i ispali: ‘što nisam nikada ponovno vidio Anette Joergensen. Moja prva ljubav. Upoznao sam je u Opatiji ’62. Živjela je na adresi Navskovej 39. Dolazio sam dva puta poslije po deset dana k njoj. Nakon 10, 15 godina tražio sam je u Kopenhagenu, ali promijenila je adresu. Gledao sam po internetu i mislim da je završila u Kaliforniji. Nisam, doduše, siguran da je to ona. Sigurno se udala i promijenila prezime’.
