U 19 godina, nikada, ni kiša i ‘valovi’ i ostali ‘vjetrovi’ nisu zaustavili ljubav publike prema pismi, a ni Šarca i Viljca kao roditelje ‘šansone’.
Isto mjesto, nova scenografija, doduše teško primjetna kraj velebne Katedrale, uharmoniziran Marušićev okrestar, zabili su šah mat u kojem svi pobjeđuju.
Marko Škugor otvorio je večer, koju uvriježeno nazivamo ‘Večer starih skladbi’, s pjesmom ‘Ancora’ iz 1981. sa San Rema. Strastveni i vječni mladić Đani Maršan oduševio je publiku interpretacijom prošlogodišnje ‘U masliniku’. Veliki pjevač. Ivan Ive Županović briljira u ‘Ti amo ti’ s Festivalbara iz 1970. Zadranin čija karijera definitivno sviće u Šibeniku. Max Hozić i ‘E la mia vita/I ovaj život’ – izneseno do maestralnosti, Rade Šerbedžija je posebno zanesen izvedbama ‘Brodova’, ‘Ines’… Noć posvećena Arsenu, gdje Šerbedžija vidljiivo proživljava slike s Dedićem. Ivo Pattiera jedan je od najvećih pjevača u povijesti hrvatske glazbe. Šibenčanin, domaći čovjek, a tako unikatan perfomer. Večeras ćemo čuti i njegovu novu pjesmu, a s ‘Moderato cantabile’ je bio na svom nivou. Svjetski interpret. Renata Sabljak i ‘Je t’ aime’ je na tragu od prije dvije godine i nezaboravne izvedbe ‘Je suis malade’. Koja skromna cura, s rijetko viđenom dramatsko-vokalnom ‘notom’. Đani Stipaničev je izmamio i pokoju suzu s Vicinom ‘Pismo ćali’. Četiri tenora su priveli večer kraju s ‘Canzone per te’ i neslužbenom himnom grada’ Šibenskom baladom’. Nastupili su između ostalog Nenad Bach, klapa Sinj, Ivo Perkušić, Bernarda Bruno, Marko Tolja i Lara Antić, grupa Diogen, Helena Bastić, Vlatka Burić….
I ove godine Trg ispunjen pjesmom, emocijom, publikom, osmjesima. Produkcija festivala se i ove godine podigla na višu razinu. U iščekivanju večerašnje natjecateljske noći, čestitamo publici, izvođačima i organizatorima na ‘večeri starih/internacionalnih skladbi’. 
