Našli su ga golobradog kako besciljno luta, neki nepoznati ljudi, u Drnišu još prije 36 godina. Mogao je imati, kažu, između 16 i 18 godina. Jedini njegov grijeh je bio i ostao što je bio bez ikakvih dokumenata te nije znao ni danas zna izreći svoje ime, kad i gdje se rodio, adresu, ime oca, majke, brata ili sestre.

Neznanog mladića predali su Prihvatnoj stanici Centra za odgoj i obrazovanje Split, a oni pak splitskoj bolnici, gdje mu dijagnosticiraju tešku duševnu zaostalost. Nakon dva tjedna splitska bolnica bezimenog mladića transportira u Psihijatrijsku bolnicu Rab.  U bolnici su mu dali ime Perica,Perica Matas, donosi 24sata.

Tko je on? Otkud je došao ili tko ga je ostavio? Zašto ga nikad nitko nije tražio? U Drnišu kažu da nikada nisu čuli za tog čovjeka…

Nikad nismo ni čuli za nešto ovako, a kamoli da je taj čovjek iz Drniša. Ma, čudno. Očaj. Nemoguće. Doduše, ima vam ovdje u okolici Drniša svakakvih životnih priča, začudili biste se da doznate sve te istine  – otvoren je jedan sredovječni Drnišanin.

U holu drniškog hotela Park priča o “Kišnom čovjeku s Raba” također je tema razgovora uz kavu.

Prosijedi gospodin kaže da je, vidjevši tekst u 24sata, razgovarao s poznanicom koja je 80-ih godina radila u drniškoj bolnici. Ona se, kaže, sjeća da je tih godina jedan mladić, podrijetlom iz Srbije, doslovce iskočio kroz prozor, pobjegao i od tada mu se izgubio svaki trag.

Gosti drniškog kafića uz most pored Čikole gnjevni su na državu i institucije koje bi trebale brinuti o ljudima poput Perice.

– Pričalo se poodavno da je u Drnišu živjela žena koja je imala tri izvanbračna sina. Za dva se znalo, a tog trećeg nitko nikad nije vidio. Svašta je tih godina bilo tu u Drnišu – govori Drnišanin.

Jedan pacijent rapske bolnice mislio je da je to njegov susjed iz Matasa pokraj Lećevice, u zaleđu između Šibenika i Splita. Put nas je odveo u Matase, po kojima je naš Perica zapravo dobio ime. Desetak je tu uglavnom starijih stanovnika kojih je svake godine sve manje. O Perici nikad nisu čuli.

Jakov Matas ima 87 godina. Najstariji je u selu. Pokazujemo mu naslovnicu s fotografijom bezimenog Perice.

– Ja sam 20 godina radio kao pogrebnik u Splitu. Skupljali smo mrtve. Nikad u mojem radnom vijeku od tisuće mrtvih nismo imali slučaj da mrtvom čovjeku nismo doznali ime! I zašto sad ovom živom čovjeku toliko godina ne mogu utvrditi ime…  , piše 24sata.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.