Iako nije pametno nakon samo šest odigranih kola donositi zaključke, sve ukazuje na to da šibenski nogometni drugoligaš, ne promijeni li se nešto ne samo u igri već i u klupskoj politici, srlja u nesupjeh. A s obzirom da je kao jedini cilj ove sezone označen plasman u prvu ligu, sve osim promocije u elitni rang hrvatskog nogometa bio bi neuspjeh. Da stvar bude gora, više nitko ne spominje ni strane investitore.
Kao što smo napisali nakon poraza u Dugopolju, u kojem Katalinićeva momčad nije uputila niti jedan udarac u okvir gola, narančasti još dobro stoje na ljestvici s obzirom na ovosezonske igre. Na deset su osvojenih bodova, tri manje od lidera. Međutim, nastavi li ovim smjerom, ne vidimo kako bi se Šibenik dokopao prve lige.
Katalinićeve priče o napadačkom nogometu, vidimo, bile su samo priče. Teško je reći da momčad koja je u šest kola, u 540 minuta, zabila svega četiri gola, igra napadački nogomet. I ne, problem nije neefikasnost, jer Šibenik s ovakvom igrom niti ne stvara šanse. Za momčad u kojoj je najbolji dosadašnji pojedinac vratar Hrvoje Slavica teško možemo reći da igra napadački nogomet.
Tijekom ljetne stanke Šubićevac je sličio na autobusni kolodvor. Igrači su se ‘iskrcavali lopatom’, umjesto na kvalitetu išlo se na kvantitetu. A zagrabilo se po cijelom svijetu, pa su danas stanovnici Šubićevca Koreanci, Nigerijci, Litvanci, Brazilci, Albanci, Talijani. Pravi ‘United Colors of Benetton’. Ta šarolikost imala bi smisla da svi ti stranci, kao što treneri vole kazati, čine razliku na terenu. Ali, kao što vidimo, ne čine. Dovođenje stranaca ima smisla samo ako su bolji od domaćih igrača, a ovi Šibenikovi stranci (čast ‘izuzetku’), složit će se mnogi, to nisu.
Josip Maleš je u onom lanjskom Šibeniku, koji je bio na milimetar od prve lige, bio ponajbolji igrač narančastih, neizostavni član prvih 11. U ovom aktualnom, osrednjem, kojem je prva liga miljama daleko, dokapetan je rezerva. Strancu, naravno. Nakon pustih odlazaka, a otišlo je 12 igrača, očekivali smo da će značajniju minutažu dobiti Luka Celić. Međutim, talentirani veznjak kod Katalinića je osuđen na mrvice. Koje mu, naravno, ostavi stranac. Niti Luka Fuštin nije na radaru kod novog trenera, i on je postao žrtva internacionalizacije momčadi. Pa kad njih troje imaju takav status, čemu se mogu nadati mladići poput, recimo, Brune Španje i Frane Bitunjca?
Sljedećih nekoliko utakmica, počevši od današnjeg Kup susreta protiv Međimurja, mogao bi pokazati u kojem smjeru će nastaviti narančasti brod. I s kojim kapetanom.
