" "
Više

    " "

    Sve životne ljubavi Ivanice Belamarić

     

    Najstarija od troje djece, rođena na Gorici u kući staroj stotinu godina, Ivanica Belamarić kaže da je imala odlično djetinjstvo. Otac joj je bio strastveni  orguljaš, pa su sva djeca morala pohađati glazbenu školu, za koju kaže da mu je bila važnija od osnovne škole. Nakon završene gimnazije, izbor joj je bila medicina, veterina, biologija, te fiozofija i povijest umjetnosti. Društvo joj je bilo dosta filozofski nastrojeno, a tu su se znale voditi i žestoke polemike.

    – To je bilo nespojivo. S jedne strane prirodni predmeti, a s druge društveni. Ivo Brešan je osnovao jednu grupu filozofske naravi, te sam tako zavoljela filozofiju.  Moje društvo i ja nismo imali neku pretjeranu želju za studiranjem u Zagrebu. Mi bi u Ljubljanu, Makedoniju, Sarajevo.. Na kraju je odabir pao na Sarajevo, smije se Ivanica.

    ivanica-belamaric-230916-6

    Uvjet koji su joj postavili roditelji bio je odlazak na prijemni u Zagreb, jer, kako sama kaže roditelji su se nadali da je to bila jedna mladenačka faza koja će proći. Međutim, upisala je biologiju u Sarajevu.

    – U Bosni prije toga nikad nisam bila, a odlučila sam polagati medicinu i biologiju. Naravno, otišla sam i na prijemni u Zagreb, na veterinu.  Položila sam oba prijemna, i tek tada je nastupila prava bitka. Palile su se svijeće svetom Anti  da mi vrati pamet, i da odem tamo di cili Šibenik ide studirati. Moja pokojna nona je rekla da šta ću tamo, tamo je drugi svit, objašnjava Ivanica.

    Kaže da je u Sarajevu po prvi put u životu doživila multikulturalnost, a to ju je oduševljavalo. Radeći diplomski rad iz područja genetike, proputovala je cijelu Bosnu.

    – Tada sam upoznala pravu Bosnu. U jednom malom selu, doživjeli smo jedan neobičan običaj. Naime, kad mu dođu gosti, domaćin kroz tavan prostora u kojem smo boravili, opali pištoljem kroz pod, opali u bačvu rakije i tada te tom rakijom i posluži. To je meni bio šok, jer do tada nisam čula pištolj da je opalio. Usjeklo mi se u sjećanje i pamtim to tako živo, prisjeća se.

    ivanica-belamaric-230916-3

    Iako je sanjala da će raditi istraživanja, putovati i otkrivati novosti iz područja genetike, na kraju je završila u `profešurima´.

    – Prvo sam radila na Visu, koji me očarao.Mi pristigli profešuri došli smo raditi kao prva skupina u tu školu. Tada je bilo postavljeno pitanje tko će biti ravnatelj. Među ostalima, i mene je osnivač  škole to pitao. Ja nisam bila sigurna niti hoću li dobro ispuniti sve rubrike imenika, a kamoli biti na čelu škole, priča nam.

    Vis joj je djelovao kao jedna urbana sredina, čak urbanija od Šibenika. Društveni život Visa bio je prepun različitih događanja.  Ostala je zatečena i njihovim govorom, a u sjećanju joj je ostala jedna anegdota iz razreda.

    – Kako sam bila nadobudna, odmah sam ih poželjela odvesti na jedan izlet. I sad pitam ja njih gdje bi oni išli, jer ipak poznaju Vis bolje od mene. I oni iz topa kažu- Na Pizdicu! Ja ostala u šoku, ali sigurno su to rekli, ko jedan, pa nije bilo ono na što sam ja pomislila. To je bio jedan izvor na Visu, koji se doista zvao tako. Divila sam se sama sebi kako sam dobro odreagirala.

    Velik  dio njezinog života zauzimalo je jedrenje. Kupljene su daske,svladana je tehnika jedrenja, i odluka je pala na natjecateljski sport, a 1985. godine osvojila je Kup za žene.

    – Imali smo tada dvoje djece. 18 godina, svako ljeto, mi bi upalili auto koje je bilo puno posuđa, s obzirom da smo bili kamperi. Putovali smo diljem obale, to su bila predivna druženja. Naravno, s nama su uvijek putovala djeca i naš pas. Zapravo, rekla bi da smo izgledali kao čerga, smije se Ivanica.

    Koliko je zapravo voljela jedrenje, dokazuje i činjenica da je nakon svake regate ostavila jedra, skuhala ručak za obitelj , a potom prala suđe sa krvavim žuljevima. Međutim, kaže da joj je to bila slatka patnja. Tako su joj i djeca zavoljela jedrenje, ali i druge ekstremne sportove. Ivanica objašnjava kako su veoma uspješni. Svi su još uvijek aktivni, a Ivanica kaže kako je ona ostala vjerni posjetitelj teretane, a misli da je ujedno i najstariji vježbač u teretani profesora Jakšića.

    – Sjećam se kako bi, kad bi odlazili na te regate, i kad bi se prijavljivali u hotel, moji sinovi uvijek prošvercali psa. Muž bi nas prijavio u hotel, a oni bi našeg kokera u tišini odveli u sobu. Nismo bili uhvaćeni, sa osmjehom se prisjeća.

    Supruga je  upoznala u kafiću Gold, nakon što se vratila s jednog krstarenja  po Mediteranu.

    – Tada smo bili u velikom prijateljstvu sa bendom Leb i sol, a oni su svirali na tom brodu. Bilo mi je super , nisam se htjela iskrcati. I onda sam došla na piće u Golda, i pričala jednoj grupi kako mi je bilo predivno. Tu je bio i moj muž, koji je valjda tad stigao iz vojske. I svidjela sam mu se, moja pitoreskna govorancija, i eto, završilo je brakom, objašnjava.

    ivanica-belamaric-230916-4

    Posebno poglavlje u životu Ivanice Belamarić ispisano je u gimnaziji Antuna Vrančića, odnosno giVnaziji.

    – Cijela jedna generacija je prije dvije godine na majicama napisala giVnazija. Zvali su me kolege da moram doći vidjeti kako izgovaram ime škole u kojoj radim. Profesorica Relja mi je rekla da joj je žao što nije hvatala i druge bisere koje sam znala upotrijebiti obraćajući se učenicima ili profesorima preko razglasa. Gimnazija je na neki način bila moja kuća, i onda bi se opustila previše. Valjda je tako nastala giVnazija, dogodi mi se i to jednostavno rečem. Eto, kažem, znam da nije ispravno, ali je moje i to kažem, smije se.

    Godinu dana je bila u ekonomskoj školi, deset godina u medicinskoj školi, a nakon toga je 1991. godine  došla u gimnaziju, kao profesorica biologije.  Sindikalnu aktivnost pamti samo po dobrom, a prije nego što je stupila na mjesto ravnateljice 2002. godine, odradila je još jedan štrajk.

    – U zbornici je uvijek vladala dobra atmosfera, a kandidatura za ravnatelja nikad nije ostavila gorak okus. Dobro smo se slagali i imali dobru komunikaciju, naglašava.

    Kaže da će vječno pamtiti putovanja kolega, ili stručne izlete, gdje su im uvijek gosti kolege u mirovini. Nakon dolaska na mjestu ravnateljice, kako sama kaže, mogla je vidjeti jednu drugačiji perspektivu.

    – Mogla sam vas bolje vidjeti kad sam postala ravnateljica, i počela sam shvaćati da vam ponekad jest dosadno, ipak su to godine sazrijevanja. Znam da vam je onda škola puno manje važna. Nekad vas ne mogu razumjeti, kad mislite da nam je drago dati vam lošu ocjenu. Pa vaša ocjena je odraz našeg rada, jedino je pitanje jesmo li uspjeli naći put do vas, pojašnjava.

    Važne su joj bile i aktivnosti izvan nastave, za koje smatra da mnogo znače i učenicima i profesorima. Objašnjava kako joj je postalo jasno kako su zapravo izvan nastavne aktivnosti motivirajuće.

    – Antun je bio ideja Dorijana Klarića i Andree Vodanović. Oni su odlučili uključiti profesore i učenike. Ja sam mislila da su poludili. Kako ću reći profesorima da će ih sad učenici ocjenjivati. Na jednom velikom odmoru u zbornici, predstavila sam tu ideju o Antunu. Ja ne znam jesu li oni mene uopće slušali, ali rekli su samo- dobro. Antun je jedan pogled vas učenika na nas profesore. Na pozornici su učenici i profesori, i to je ono što je vrijedno. A tu je uvelike pomogla i Nives Triva, sa svojim revijama.

    Antun je danas hvalevrijedan projekt, koji je uvijek humanitarnog karaktera. Ivanica se nada da se neće ugasiti.

    – Anegdota koja mi je ostala u glavi je kada su se otac i kći spuštali stepenicama nakon završenog Antuna, a on njoj kaže: Eee, dobit ćeš mi i ti Antuna. Eto to je prava vrijednost te priredbe, pojašnjava.

    Uz Antuna, tu su još i Vrana i kultna Crtaona, kojima stavljamo točku na prepoznatljivost gimnazije.

    ivanica-belamaric-230916-5

    – U arhivi čuvamo pisma roditelja i učenika. Pisma zahvale. Kad sve skupa završi, onda nam stižu takva pisma koja pažljivo čuvamo. To je melem za dušu za nas profesore. Slušaj, životna poruka je da svi trebaju znati ovo- bez tolerancije, bez empatije i ljubavi u sebi, bez obzira kojeg je oblika, život neće biti ispunjen. Radi sa srcem i bit će ti lipo, zaključuje Ivanica.

    Ne sumnjamo da će gimnazija ostati ponosno stajati, i da će svi oni koji će doći obavljati dužnost ravnatelja biti izvrsni u svom poslu, ali u ovoj situaciji ne možemo se ne prisjetiti kultne serije `Prijatelji´. Dva glavna lika, Monica i Rachel u jednom životnom trenutku prestaju biti cimerice i između suza i zagrljaja kažu- It`s an end of an era. I doista jest kraj jedne ere, koja će giVnazijalcima njezine generacije, a i šire, ostati u mislima do kraja života.

    - Advertisment -

    NAJNOVIJE

    Crnica igra za povratak serije u Pulu: ‘Moramo...

    Malonogometaši Crnice igraju večeras za ostanak u igri, za prolongiranje kraja sezone. Za to će im trebati pobjeda protiv Pule u drugoj utakmici četvrtfinala...

    Fešta od košarke na Baldekinu, Šibenka protiv favoriziranog...

    U subotu je na Baldekinu nova fešta od košarke. Šibenka dočekuje Zadar u klasiku hrvatske košarke, pred, vjerujemo, punim tribinama. Gosti su, jasno, favoriti,...

    Zekanoviću vrata Sabora mogu zalupiti samo preferencijalni glasovi...

    HDZ zna – zna jako dobro kako potpuno marginalnog političara uvesti u Sabor. Jednom su to već napravili pa će opet 'šlepati' fenjeraša hrvatske...

    Udruženje obrtnika Šibenik obilježava 20 godina organiziranja Uskrsnog...

    U Udruženje obrtnika Šibenik s ponosom se prisjećaju prvog Uskrsnog doručka kojeg je 2004. godine  Ceh ugostitelja i turističkih djelatnika  pri Udruženju obrtnika Šibenik ...

    NAJNOVIJE

    Crnica igra za povratak serije u Pulu: ‘Moramo pokazati zašto smo tu gdje jesmo’

    Malonogometaši Crnice igraju večeras za ostanak u igri, za prolongiranje kraja sezone. Za to će im trebati pobjeda protiv Pule u drugoj utakmici četvrtfinala...

    Fešta od košarke na Baldekinu, Šibenka protiv favoriziranog Zadra traži prekid crnog niza

    U subotu je na Baldekinu nova fešta od košarke. Šibenka dočekuje Zadar u klasiku hrvatske košarke, pred, vjerujemo, punim tribinama. Gosti su, jasno, favoriti,...

    Zekanoviću vrata Sabora mogu zalupiti samo preferencijalni glasovi nezadovoljnih u HDZ-u

    HDZ zna – zna jako dobro kako potpuno marginalnog političara uvesti u Sabor. Jednom su to već napravili pa će opet 'šlepati' fenjeraša hrvatske...

    Udruženje obrtnika Šibenik obilježava 20 godina organiziranja Uskrsnog doručka

    U Udruženje obrtnika Šibenik s ponosom se prisjećaju prvog Uskrsnog doručka kojeg je 2004. godine  Ceh ugostitelja i turističkih djelatnika  pri Udruženju obrtnika Šibenik ...