Po nekim izvorima Juraj Dalmatinac umro je u Šibeniku na današnji dan 1473. godine.
Juraj Dalmatinac (latinizirano Georgius Dalmaticus i Georgius quondam Mathei de Jader), hrvatski kipar i graditelj (Zadar, početak XV. st. – Šibenik, između 1473. i 1475). Vjerojatno se školovao u Veneciji u radionici kipara Giovannija i Bartolomea Bona i bio njihov suradnik pri izradbi kipova i ukrasa na Porta della Carta uz Duždevu palaču. Pretpostavlja se da je Juraj Dalmatinac kipar Schiavone koji je, po navodima Filaretea i Vasarija, učinio značajne stvari u Mletcima. U Veneciji je prihvatio stil kićene gotike (tzv. gotico fiorito), koji je tada bio na vrhuncu, ali sudeći po njegovim prvim radovima u domovini, prihvatio je i elemente novoga stila – toskanske renesanse. Stvaralačka i individualna sinteza gotike i renesanse prisutna je u cijelome njegovu djelu, pa je on prvi i najosebujniji predstavnik mješovita gotičko-renesansnoga stila, koji obilježava regionalnu umjetnost Dalmacije u drugoj polovici XV. i početku XVI. st.
Djelovao je u Dalmaciji kao graditelj i kipar od 1441. do 1473. ili 1475. Bio je glavni graditelj katedrale u Šibeniku. Svojom koncepcijom istočnoga dijela crkve dao joj je veličanstven oblik, dodavši joj poprečni brod i kupolu nad križištem, tri polukružne apside, krstionicu i sakristiju. Zidove koji nose bačvasti svod i kupolu sagradio je dosljedno primjenjujući svoje izvorno načelo spajanja tanjih kamenih ploča umetnutih u jači kameni okvir. Njegova su kiparska ostvarenja na katedrali: plastična dekoracija krstionice (likovi proroka, anđeli i krsni zdenac), kipovi apostola Petra i Pavla na sjevernom portalu, natpis o izgradnji koji pridržavaju dva renesansna putta te friz od sedamdeset i jedne glave na vanjskoj strani apsida (galerija realističkih portreta osebujnih fizionomija ljudi iz grada i okolice). Usporedno s radovima na šibenskoj katedrali, koju nije dovršio, preuzimao je i poslove u drugim dalmatinskim i talijanskim gradovima.
