Kada je vidite u ‘civilu’, onako plahu i pomalo sramežljivu, ne biste nikad rekli da bi vas u par poteza mogla ‘pomesti’. Ali neka vas izgled ne zavarava. Bruna Cvitanović majstorica je karatea, nositeljica smeđeg pojasa i osvajačica brojnih medalja na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Naravno, tu svoju vještinu, koju je naučila trenirajući u Karate klubu Šibenik, ne primjenjuje na ulici, već isključivo u borilištu, na tatamiju.
– Nisam nikad došla u napast da naučeno na treningu upotrijebim van dvorane. Karate ne služi tome – veli Bruna, s kojom smo se našli jednog kišnog šibenskog dana.
Petnaestogodišnja gimnazijalka karate trenira već osam godina.
– Svidjela mi se njegova dinamičnost, a veliku ulogu zašto sam se zakačila za karate odigrali su treneri Zoran i Ivan Zoričić. Jako mi se sviđa njihov način rada, prema svima se odnose jednako, nikog ne zapostavljaju, iz svakog natjecatelja pokušavaju izvući maksimum – objašnjava Bruna.
Karate nije baš nježan sport (iako, zanimljivo, u KK Šibenik prevladavaju cure). Tijekom borbi bude i jačih kontakata, pa se dogodi i koji krvavi nos ili modrica.
– U početku sam imala mali strah, ali s vremenom se on izgubio. Treninzi su učinili svoje tako da danas prije borbi imam samo malu tremu, ali onu pozitivnu. Važno je i dobro se psihički pripremiti, glava ti mora biti čista želiš li odraditi dobru borbu – kaže Bruna.
Kako smo kazali, njezina riznica bogata je medaljama. Koliko ih je točno, ne zna ni sama. Ali zna koja joj je najdraža.
– Kadetska bronca s Prvenstva Hrvatske 2014. godine. Ona mi je omogućila da uđem i u reprezentaciju, što je san svakog sportaša – ističe mlada šibenska karatašica.
Boje Hrvatske branila je na Prvenstvu Balkana u Dubrovniku. I bila na korak do odličja. Naime, od bronce ju je dijelio jedan bod. Ali, ne sumnjamo da će joj se jednog dana vratiti, da će biti odličja s velikih natjecanja.
– Idem korak po korak. Prvi sljedeći cilj mi je pokušati uzeti medalju na Prvenstvu Hrvatske koje će se 4. prosinca održati u Slavonskom Brodu, a na kojem ću nastupiti u juniorskoj kategoriji. San mi je i osvojiti medalju na europskom i svjetskom prvenstvu, a vrh bi bio nastup na Olimpijskim igrama, recimo 2020. godine – ambiciozna je talentirana Bruna. Ali jedino tako, s visoko postavljenim ciljevima možeš ići naprijed.
Iziskuje to puno odricanja, napornog treniranja.
– Treniram četiri puta tjedno, a prije velikih natjecanja i dva puta dnevno. Uz školu, ostaje mi jako malo slobodnog vremena. Ali, ne bunim se. Volim karate, volim se natjecati i zato mi ništa nije teško – zaključila je Bruna Cvitanović.
