Horoskopska račica Aida Barišić, instruktorica speleologije te druga žena pročelnica Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, no prva Dalmatinka, do završetka srednje škole živjela je u Šibeniku. Putevi su je poveli u smjeru Zagreba, gdje je upisala Edukacijsko rehabilitacijski fakultet sveučilišta u Zagrebu, te postala diplomirani socijalni pedagog. Za fakultet se odlučila jer joj je to uvijek ‘ležalo’.
-Imala sam uvijek neki entuzijazam u sebi. U to vrijeme čitala se knjiga ‘Mi djeca s kolodvora ZOO’ i nekako sam željela biti jedna od onih koja će moći pomoći takvoj populaciji. Samo školovanje bilo je vrlo intenzivno, kao i praksa koju sam provodila, recimo, u Lepoglavi. Jedan od osuđenika je u to vrijeme bio i Vlado Gotovac. No, stvarnost je nešto drugo, jer, u ono vrijeme biti žena u toj struci i žena koje je željela raditi u takvoj instituciji, bilo je gotovo nemoguće. Samo zato što sam žena, sva vrata su mi bila zatvorena, kaže.
Uz praksu je obišla gotovo sve odgojno popravne i kazneno popravne institucije, a naglašava da se tu osjećala prirodno. Kako joj je životni moto uvijek se truditi i nikad odustati, a i vremena se mjenjaju, Aida je sada u Šibeniku i radi kao rukovoditeljica odjela analitike, statistike i informatike, ali je počela kao savjetnik pri zapošljavanju na Hrvatskom zavodu za zapošljavanju Područnog ureda Šibenik, te pojašnjava kako je nastavila primjenjivati svoja znanja na malo drugačiji način.
-Uoči početka Domovinskog rata, još uvijek smo živjeli i radili u Zagrebu. Tada smo se odlučili vratiti u Šibenik, jer sam pretpostavljala da će mojoj djeci i meni biti sigurnije u rodnom gradu. No, to je bio ‘zafrk’ jer su stvari kretale ka gorem. Suprug se pridružio prvoj pričuvi MUP-a, a nekako smo izgurali i taj rat, kaže.
Supruga je, ništa čudno, upoznala u Speleološkom odsjeku PD Velebit u Zagrebu, za vrijeme studiranja. Upisala je speleološku školu, zajedno su istraživali i družili se.
-To je bilo to. Točka, smije se Aida dok nam objašnjava zašto se odlučila upisati u planinare, a potom istraživati špilje.
-To je bilo drugačije vrijeme. Bili smo jako vezani jedni za druge, puno smo se družili. Obveza za vrijeme studiranja bila je takozvana fizička kultura, a mi smo odlazila dva ili tri puta godišnje na Sljeme. Tako mi je jedna prijateljica predložila da se upišem u speleološku školu, jer sam s tom potvrdom mogla izbjeći šetanje po Sljemenu i baviti se nekim zanimljivijim destinacijama. Na moju sreću, a na žalost moje majke, u toj školi se razvila ljubav prema speleologiji, smije se.
Prva jama bila je Mamet, gdje je Felix Baumgartner skočio padobranom. Dubine je 206 metra, a prvi posjet odvio se za vrijeme ljeta. Prvu jamu pamti po Černobilu, jer je vijest o katastrofi stigla gotovo dva mjeseca kasnije, upravo i vrijeme istraživanja jame. Aida ne pozna riječ klaustrofobija.
-Ne znam, 20 godina nakon Mameta, ponovo sam se spustila u jamu i to sa svojim sinom. Sve sam ih zarazila. Strah je zapravo kontrolor da ne napravite neku glupost. Uvijek se preispituješ, ali nije sad to nešto strašno, ja ne znam za klaustrofobiju, kaže.
Uvijek ima smiješnih anegdota, a često se javljaju za vrijeme ‘bivakiranja u podzemlju’, odnosno provođenja više dana u tom okruženju.
-Na primjer, hranu koju jedemo dolje, ne bi nikad jeli na površini. Juhu i tagliatele, plus sardine, pa recimo vruća Cedevita, kao piće koje nadoknadi energiju i ugrije. Temperatura je stabilna, a godišnje može varirati dva stupnja, između 11 i 13 celzijevaca u našoj Županiji a na Velebitu 0 – 4. Vlaga, blato, čak i snijeg. Ovisi o objektu, ali mrak je konstanta. Ne možete pojmiti mrak u špiljama, to je kao u crtićima, potpuno crno, ali u crtiću se barem vide oči. Protok vremena toliko fascinira, nemate viziju da je puno vremena prošlo. Osjećate samo umor, kaže.
Kao aktivni član HGSS stanice Šibenik, sudjelovala je u mnogo potražnih akcija, i sa sretnim i tužnim krajem.
-Idemo odraditi i dajemo najbolje od sebe. Zna biti frustrirajuće ako imamo niz nesretnih situacija. Dok ovo ne radite, ne možete znati kako funkcionirate. Mnogo razmišljam, što sam mogla bolje, jesam li mogla drugačije, pojašnjava.
Speleologija zahtjeva velike financijske izdatke, a kaže da se snalazi kako zna i umije, jer prosječna oprema košta između osam i deset tisuća kuna.
-Sva djeca mi se bave speleologijom, a tu nisu zapostavljeni ni drugi sportovi, kaže majka četvero djece i baka.
Aida voli reći kako je život jedna velika knjiga.
-Okrećete nove stranice i nešto otkrivate. Takav je život, puno vas toga čini zadovoljnim. Ne treba nikad odustajati, čak ni pod stare dane. Aktivirajte se tamo gdje možete upoznati ekipu i doživjeti nešto lijepo, kaže ova nevjerojatna žena koja uvijek pronađe vremena za koji dobar krimić.
-Nemoj žurit, moraš se i ti odmorit, kaže mi dok se pozdravljamo.
