Praznovjerja su prisutna u svim narodima i kulturama, u svim dobnim, spolnim i rasnim skupinama, koketiraju s običajima i usađenim navikama i postaju dio svakodnevnog života gdje ih doživljavamo kao normalne pojave. Nositi potkošulju naopačke jer to štiti od zlih uroka nešto je što je većini usađeno još od prvog susreta s tim odjevnim predmetom. Nešto staro, nešto plavo, nešto novo i nešto posuđeno prema vjerovanju praznovjernih osoba garantira sreću u bračnom životu, urok crne mačke koja prijeđe ispred puta neki rješavaju elegantnim pljuvanjem po ulici, a razbijeno ogledalo za njih ‘garantira’ sedam godina nesreće. Ovo su neka od najpopularnijih praznovjerja duboko usađena u većinu kultura koja su postala sastavni dio života. Praznovjerja bismo najkraće moguće mogli opisati kao opća vjerovanja koja nemaju racionalnu podlogu, neka od njih su zabavna i preoblikovana u dio pop kulture, dok neka mogu izazvati iracionalne strahove i nelagode koje mogu dovesti i do – psihoze.
NAJPOPULARNIJA PRAZNOVJERJA
Dok postoje praznovjerja koja su vezana isključivo za određeni kraj, postoje i ona koja su široko rasprostranjena. Osim gore navedenog, tako se smatra da neudana djevojka koja uhvati buket sljedeća staje pred oltar. Kad to praznovjerje primijenimo u stvarnom životu, nailazimo na pravi ‘zimski vrt’ vjenčanih buketa kod nekih ‘starih frajli’, a od prstena ni ‘p’. Koliko je dug put od ‘vječne stare cure’ do sretne mladenke govori i ono praznovjerje gdje osoba koja sjedi na uglu stola neće vidjeti matičara, a i ako je netko ‘pomete’, čeka je ista sudbina. Kad je već prešla sve te prepreke i našla nekoga tko će je oženiti, mora dobro paziti da je ne vidi u vjenčanici jer to je također – nesreća. Prsten je na ruci, mlada se udala, zatrudnjela i susrela se s nekoliko trudničkih praznovjerja, rodila i – kreće nova runda praznovjerja vezanih za dijete. Robica se suši naopako okrenuta i unosi u kuću prije mraka jer će ‘vještice ureknuti dijete’. Nije precizirano radi li se o istom uroku kao u Trnoružici i kvalitetnom odmoru od nekoliko godina, ali što je sigurno, sigurno je.
Narodna vjerovanja u vezi rodilja su brojna pa postoje zapisi o cijeloj proceduri nakon poroda koja se ipak razlikuje od kraja do kraja. Riječ je o starim vjerovanjima koja se ipak danas ne prakticiraju, ili bar ne u punom opsegu jer neke stvari su se zadržale.
Vjerovalo se da su rodilja i dijete izloženi zlim silama i demonima 40 dana nakon poroda i iz tog razloga proizlazi činjenica izolacije rodilje po porodu. Postoje, tako, zapisi da rodilja u tom periodu nije smjela izlaziti iz kuće, nikoga pozdravljati, primati goste niti – izvlačiti vodu iz bunara.
Danas u svijetu svoje mjesto pod suncem nalazi i tzv. ‘lotus birth’ gdje se posteljica (placenta) iskorištava. Narodna priča kaže da se u okolici Šibenika ona rezala i kuhala te davala majci u jelo kako bi imala puno mlijeka. Čini se da neke tradicije i vjerovanja postaju trend u današnjem svijetu. Teško je izmisliti nešto novo pa se tako recikliraju stare stvari s novim, zvučnijim imenom.
Kad zasvrbi lijevi dlan već planiramo odmor na Tajlandu jer to znači da ćemo dobiti novac, kad zasvrbi desni zbrajamo koliki će nam minus biti na računu jer to znači trošak. Doduše, situacija je danas takva da i bez svrbeža dlana znamo da je minus neizbježan. Panično traženje dugmeta kada vidimo dimnjačara, kuckanje o drvo (a često i o glavu) tri puta za sreću i oduševljenje kada pronađemo djetelinu sa četiri lista, samo su neka od najpopularnijih ‘sretnih praznovjerja’.
Jedno od najpopularnijih praznovjerja, opisano u toliko knjiga i filmova, je ono o broju 13, a za taj strah postoji i službeno ime – triskaidekafobija.
Povijest ovog straha možemo tražiti u staronordijskoj mitologiji gdje jedna od najpoznatijih priča kaže: dvanaest bogova bilo je pozvano na ručak u Valhallu, u veličanstvenu salu u Asgardu, gradu bogova. Loki, bog razdora i zla, naljutio se zbog toga što nije pozvan, ali je odlučio ipak doći i svima pokvariti zabavu, čime se broj bogova popeo na 13. Ostali su bogovi pokušali izbaciti Lokija van, zbog čega je nastao žestoki sukob u kojem je poginuo Balder, najomiljeniji bog među njima. S vremenom se nesklonost stanovnika skandinavskih zemalja prema broju 13 proširila po cijeloj Europi, dok je cijeli mit ‘pojačan’ i biblijskom pričom o Posljednjoj večeri gdje Juda, trinaesti gost za stolom izdaje Isusa.
Zanimljiva je činjenica da mnogi i danas izbjegavaju koristiti ovaj broj, pa tako neki neboderi u New Yorku nemaju 13. kat, dok je tramvaj br. 13 u Zagrebu dugi niz godina bio povučen iz prometa. Statistički nikada nije dokazano da gore navedeni tramvaj znatnije odskače od bilo kojeg drugog broja, ostaje samo sumnja da je velika tramvajska mašinerija – praznovjerna.
Petak 13. zauzima posebno mjesto kad je riječ o praznovjerjima pa tako postoji i službeni naziv za taj strah – paraskavedekatriafobija. Postoje brojne teorije zašto petak 13. izaziva toliko nelagodu kod ljudi, a svaka od njih je na neki način utjecala na pojavu ovog iracionalnog straha. Jedna od teorija je vezana za krah amaričke burze kada je i nastao pojam ‘crni petak’, a svoj doprinos strahu od broja su dali i numerolozi koji istuču da se brojem 12 ‘zatvara savršen krug’. Ukoliko vjerujete u ‘petak 13’, jedna narodna predaja nudi zanimljiva rješenja za ‘skidanje’ prokletstva. Jedno od rješenja kaže da se nesrećom pogođena osoba mora popeti na vrh planine ili visoke zgrade i spaliti svoje iznošene čarape. Rješenje ne djeluje najsigurnije, moramo priznati.
Drugo rješenje uključuje kombinaciju stoja na glavi i grickanja hrskavice.
ODVEST ĆU TE NA VJENČANJE
‘Odvest ću te na vjenčanje’ nećemo čuti u Šibeniku u mjesecu svibnju jer tada vjenčanja nema. Iako je riječ od jednom od najljepših mjeseci u godini kada nema straha da će orkanska bura odnijeti košaru s novcima za revere ili bojazni hoće li se mladenki otopiti lice u srpnju, trube automobila u vjenčanoj koloni se u Šibeniku ne čuju. Nekoliko izuzetaka će se uvijek naći, ali riječ je o malom postotku kojima su Johnny Cash i ‘hod po rubu’ uzor. Postoji nekoliko legendi vezanih za vjenčanja u svibnju, a jedna od njih ima veze i s vampirima.
U 17. stoljeću velika je kuga pogodila Šibenik i desetkovala stanovništvo. Priča kaže da se mlada plemkinja, zaljubljena u sirotana iz okolice, zdušno posvetila pomaganju oboljelima. Zavjetovala se da će otići u časne ukoliko kuga prestane, što se i dogodilo te je u mjesecu svibnju svoje srce predala Bogu. Kako je do te iste kuge došlo? Neki kažu zbog – vampira. Vjeruje se da je upravo to jedan od razloga zašto se kuga proširila Šibenikom – Šibenčani su iskopali mrtvaca za kojeg su bili uvjereni da je vampir što je, kao što povijest kaže, bilo krivo i odgovorno za smrt velikog broja ljudi. Vjerovanja i praznovjerja se prenose s generacije na generaciju, odgajani smo sa činjenicom da se u svibnju ne ženi i to smo prihvatili bez nekog otpora jer – to je tako.
Poželite želju kad padne zvijezda, bacite novčić u fontanu i nemojte se uzrujati kad se ptica olakša na vašu glavu. Malo sreće svima treba, a posebno jer je sutra petak – dan kad se izvlači Eurojackpot.
