Vijest da je u Šibeniku, nakon 40 zemalja i 23 grada i mjesta u Hrvatskoj, nako samo nekoliko sati, zbog cenzure od strane Josipa Belamarića, ravnatelja Tehničke škole u Šibeniku, skinuta izložba ‘Anne Frank: prošlost za sadašnjost’ obišla je zemlju istoga dana i proširila se izvan granica Hrvatske.
Opširnijim komentarom, među brojnim reakcijama na Facebooku, reagirao je na to i Siniša Škarica, producent i glazbeni urednik, Šibenčanin sa zagrebačkom adresom.
Njegov prvi komentar u petak glasio je ‘ Eto, gdje će se dogoditi da se popljuju partizani nego u “najpartizanskijem” hrvatskom gradu (ali i bivše države uopće!)!’
U subotu je, nakon brojnih komentara na tu izjavu, morao napisati i opširniju reakciju.
– Dragi moji, prije svega, bez obzira na zlo kojeg ratovi sa sobom donose kada često (a ponekad i najčešće) stradavaju nevini, moj jučerašnji post o nesretnom skidanju izložbe Ane Frank u Šibeniku, mome gradu, ne otvara dilemu tko je bio na strani Dobra a tko na strani Zla. O tomu nitko pametan neće dvojiti. Kao što se ne dvoji ni po pitanju Domovinskog rata. Mogu samo slegnuti ramenima na one koji misle drukčije, piše Škarica.
– Posve je druga stvar kraj Drugog svjetskog rata i poraće: osveta, kazna i zločin (dakle, stradavali su i nevini), kada stvari više nisu izgledale crno-bijelo; i to ne samo na području bivše države. Kao što na žalost ne izgledaju ni danas. Ali, ponavljam, u Drugom svjetskom ratu nije bilo dvojbe koja je bila strana Dobra, a koja ona Zla. Moguće ni u jednom velikom ratu u ljudskoj povijesti nije bila tako jasno podvučena crta. Ne, siguran sam u to! Uostalom što uvjerljivije govori tomu u prilog od toga da su na istoj strani stajali zapadni kršćanski kapitalizam i sovjetski bezvjerni komunizam? Ta nitko ne mrzi tako komunizam kao kršćanski zapad. Tomu svjedočimo i danas. O toj dimenziji ovog posta ne bih više, napisao je Škarica.
– A to i jest ono bitno što se tiče priče o Ani Frank, jer na žalost baš takvih priča, sudbinskih na relaciji rasne, odnosno vjerske segregacije je bilo kod nas. O tomu govori ova izložba. To je ta čvrsta nit-poveznica. S time nemaju veze politička, svjetonazorska pitanja, stramputice, nepravde i zločini nastali iz netolerancije i slijepog vjerovanja u jednu i jedninu ispravnu Stvar, kako su nas često učili u školama (a kako nas i danas pokušavaju učiti korifeji Novog poretka, pa tako i onaj kojeg spominje ovdje jedan fejsbuk –namjernik). Ono što bih na kraju htio reći, što me ovdje smeta, jesu komentari nekih fejsbuk frendova. Nemojte svoje neslaganje s ovim postom i porukom koju on nosi izražavati na uvredljiv način, jer koliko me pamćenje služi nisam ja vas tražio za prijatelje: vi ste to tražili! Prepoznat ćete se. Ako vas u postu nešto smeta možete to uljudno komentirati ili me možete slobodno unfrendati. Toliko, zaključuje Siniša Škarica.
