Upoznati rimsku kulturu, običaje, način i stil života, jezik, nije moguće ako ostanemo samo u svojim geografskim okvirima. Potrebno je poći u zemlju nastanka jedne civilizacije koja je u svemu dala pečat suvremenoj zapadnoj kulturi i životu. Takav stav bio je motiv za organizaciju ovog stručnog izleta, stoji na stranicama Gimnazije Antuna Vrančića.
Upravo na to su se odvažili učenici klasične gimnazije 1.f i 2.f te učenici jezične gimnazije 1.c i 2.b razreda zajedno sa svojim nastavnicima Deanom Karađole Radovčić, prof., Irenom Palinić, prof., Frankom Maričić Bujas, prof. i Denisom Karanušićem, prof.
– Ova nadasve poučna i zanimljiva ekspedicija odlučila je na talijansko tlo pristupiti onim istim putom koji su i na naše obale stizali utjecaji Rimljana, a to je zajedničko Jadransko more, plava oranica, život i usud stanovnika ovog dijela Mediterana. Od našeg dijela Jadrana, u večernjim satima 4. siječnja, brodom Dubrovnik iz Splita, otisnuli smo se prema Anconi (zaljevu) u koju smo došli u ranim jutarnjim satima 5. siječnja. Odatle smo autobusom krenuli na jug pa preko apeninskog masiva kroz tunel Gran Sasso i grada L’Aquile došli smo do Rima gdje vode sve putovi. Vremena za odmor nije bilo, jer čekao nas je “Vječni grad” da nam ispriča svoju povijest u kojoj mjesta ima za Vatikan, Anđeosku tvrđavu, Forum Romanum, slavoluke i bazilike, piazze i fontane, katakombe i ceste kojima su Rimljani putovali od Britanije do Male Azije. Dvodnevno razgledavanje bilo je premalo za sva kulturna i povijesna bogatstva koje krije Rim. No to premalo vremena iskoristili smo na najbolji mogući način da, pomoću izvrsnih vodiča agencije Magellan, kao i za kratke i sažete referate naših učenika, sebi približimo to drevno antičko vrijeme koje još uvijek ima doticaja s nama poput present-perfect tensea u engleskom jeziku
Ako mislite da je dostatno vidjeti Rim i umrijeti, varate se. Nekih 220 km južnije od Rima, u podnožju vulkana Vezuva, kao usnula ljepotica, budi se grad Pompeji. Njegova zlosretna sudbina koja ga je zadesila 24. kolovoza 79. godine sačuvala nam je život Rimljana u originalu, u netaknutom trenutku u kojem su stanovnici tog grada ostali okamenjeni pod snažnom erupcijom lave i pepela. Kuće bez krovova, široke ceste kojima su prolazila kola s konjskim zapregama, hramovi, trgovi i bordeli, prekrasne vile i peristili zagolicali su našu maštu da se vratimo u tu 79. godinu. A Vezuv, s bijelom kapom od snijega za nas je ostao nedostižan. Uzak put, autobus od 20 metara, led i snijeg te nevjerica nekih nastavnika bili su preteški teret za osvajanje. Ostalo je divljenje i strahopoštovanje nad tim čudom od prirode. Ostala je uspomena i povratak u našu rimsku bazu.
Nisu Rimljani bili jedini gospodari Apeninskog poluotoka. Pod velom tajanstvenog jezika još jedan narod se nametnuo svojom kulturom, Etrušćani. Krenuli smo 8. siječnja put sjevera u pokrajinu koja još i danas miriše na njih, Toscanu. Prekrasan gradić Orvieto, u podnožju kojeg leži etruščansko groblje, smjestio se na brežuljku do kojeg vodi žičara. Malo pitoreskno mjesto odmor je za oči i dušu. Ljubav na prvi pogled. Ulice, kale i bute podsjećaju na Šibenik, a ljubaznost stanovnika i njihova želja da vam ispričaju svoju storiju, odaju živahni mediteranski mentalitet. Povijesno bogatstvo ovog gradića ne može stati u par rečenica, jer nije to samo grad, to je grad iznad grada. Nakon njega bio je potreban odmor za nastavak naše ekspedicije. Ovaj put smo bazu iz Rima premjestili u Montecatini Terme. U kasnim jutarnjim satima 9. siječnja krenuli smo na našu posljednju turu obilaska. Na ruti nam se ukazao još jedan toskanski biser, gradić Pisa. Zar postoji netko tko nije barem čuo za kosi toranj, prekrasnu krstionicu i katedralu između koje je travnati poligon za “bacit na balun”?! U svakom slučaju, kosi toranj je atrakcija. Svakom našom fotografijom pokušavali smo ili ga pridržati ili ispraviti. Tko je u tome bio bolji, vidjet ćemo.
Iz Pise nas je cesta povela do grada Siene, sveučilišnog centra za studente iz drugih zemalja EU. Želju za shoppingom ispunili smo u poznatom talijanskom Barberino Designer Outletu u kojem se našlo za svakog po nešto. Zadnji grad na putu za povratak u Šibenik bila je Padova, također sveučilišni centar star 800 godina, a posebno poznat po studiju medicine i prava. Ne zaboravimo i baziliku sv. Antuna Padovanskog kao i grob našeg sunarodnjaka sv. Leopolda Bogdana Mandića.
Umorni od svega viđenoga, vratili smo se u Šibenik 10. siječnja u jutarnjim satima. A sad nam preostaje prebiranje po lijepim uspomenama i želja za ponovnim organiziranjem novog stručnog izleta, opisao je profesor Denis Karanušić, kako je protekla ekspedicija.
Fotografije pogledajte OVDJE.
