Tata Slaven. Otac koji je pokrenuo nebo i zemlju, postao inspiracija i nada za mnoge roditelje djece oboljele od autizma. Uspješan menadžer koji je dao otkaz i prodao sve što posjeduje kako bi se posvetio sinu.
Tako smo vam prije nekoliko godina predstavili oca koji je u međuvremenu postao heroj nacije. Dok on niže nagrade, izdaje knjige i podiže grandiozan projekt “Grad anđela”, na našu adresu sve češće stižu optužbe na njegov račun.
Slaven Vujić je 2015. pokrenuo Udrugu Senzori koja bi okupljala roditelje djece s poteškoćama, pružala terapije koje kronično nedostaje. Bio je to prvi njegov projekt.
”Dakle, sve ono što je on govorio nije laž, o problemima djece, o problemima sustava, o problemima s kojima se mi susrećemo svakodnevno, to je bila istina, samo je nažalost njegova priča otišla u totalno krivom smjeru”, priča Danijela Belašković, Oskarova mama.
Danijelin Oskar ima 7 godina i dijagnozu – poremćaj iz autističnog spektra. Zato je postala član udruge Senzori. Uplatila članarinu od 150 kuna, a tada su krenuli dogovori za terapije, donosi Provjereno.
”Nama je prvo rekao za ta tri puta tjedno blok sat je bilo 1250 kuna. Nakon sto jeOskar krenuo je digao cijenu na 2100 kuna. Objašnjenje je bilo da je Oskarovo stanje izuzetno teško i da će s njim morati raditi tim terapeuta, priča Danijela. Kaže i da se taj tim terapeuta nikad nije pojavio.
Oskar je na terapije u Senzore išao dva mjeseca. Bližilo se vrijeme godišnjih odmora i Slaven joj je rekao kako će se terapije bez obzira na to normalno odvijati. Nakon otprilike tjedan dana, prisjetila se Danijela, njezin suprug je s djetetom naišao na zaključana vrata bez da im je itko išta javio.
Još jedna priča
Slično nam je ispričala i druga mama. Molila nas je da joj sakrijemo identitet jer ne zna na što je taj čovjek spreman. Zvali su ga zbog senzornih terapija – nečega što u njihovom kraju nije bilo dostupno.
Objasnila mu je da su udaljeni 160 kilometara, a on joj je, kaže, odgovorio da nema problema i da ima povoljne stanove, po 1000 kuna za cijeli mjesec koliko su i planirali ostati. Napomenula je i da je njezin sin osjetljiv na zvukove, a dobila je odgovor da on ima volontere koji će dolaziti po njega kako bi izbjegli buku i stres putovanja.
Međutim od smještaja i volontera nije bilo ništa kaže. Dovedeni pred gotov čin, snalazili su se kako su umjeli. I ona i suprug su nezaposleni, ali za dobrobit sina – i zadužit će se, samo da netko radi s njim. Dogovor je bio mjesec dana blok sat svaki dan za tisuću kuna govori nam.
Ostatak pročitajte OVDJE.
