Na klupi su se izredala četiri trenera, na katu tri uprave, ‘škartalo’ se i 15-ak igrača u zimskoj stanci, ali narančasti nogometni brod i dalje je nasukan pri dnu drugoligaške ljestvice. Tijekom priprema stizale su optimistične najave iz svlačionice, igrači su pričali o sjajnoj atmosferi, trener Stipe Balajić o odličnom radu, ali kad je sve to trebalo s treninga preslikati na utakmice negdje je zapelo. Jedan bod iz dva proljetna dvoboja, odnosno svega sedam osvojenih bodova od mogućih 18 s njim kao kormilarom stajala su Balajića posla. Novica Ljubičić, član uprave kluba, njegov je otkaz objasnio riječima: ‘zadovoljni smo Balajićevim radom na treningu, ali ne i načinom vođenja utakmica’. S čime se možemo složiti, ali to je samo dio problema. Naime, zna se kad je planuo požar na Šubićevcu, pitanje je samo ima li dovoljno vatrogasaca da ga ugase. ‘Užgan’ je još prošle sezone, kada je, da li zbog nečijeg ega, neznanja ili nekih drugih mračnih motiva, potjeran Mirko Labrović. Da je ostao na klupi uvjereni smo da bi narančasti danas igrali u prvoj ligi. Umjesto toga sada se bore za drugoligaški život. Nakon tog suludog poteza uslijedila je trenerska promenada na Šubićevcu. Sunara, Tomić, Katalinić, Godinić, Balajić, do sada su potrošeni ‘vatrogasci’, a sada je došao novi, Zoran Slavica. Toliko smijenjenih trenera u nešto više od pola godine vjerojatno je neki rekord. Nismo zaboravili ni na odgovornost igrača, koji se moraju pogledati u ogledalo i zapitati koliko su oni doprinijeli ovom kaosu. Jer u ovom što se događa u šibenskom drugoligašu nema nevinih, svatko mora ponijeti svoj dio krivice, od uprave, preko tenera, do igrača.
Ono što je sigurno jest da Lava čeka lavovski posao. Ono, pak, što nije jasno jest što se čekalo s njim? Zašto mu se nije dala prilika odmah na početku aktualne sezone, već se posegnulo za, žao nam je što to moramo kazati, istrošenim Katalinićem? Umjesto toga Slavica se morao dokazivati u tuđem dvorištu, u Primorcu iz Biograda, i dokazao se. Onda se nekom upalila svjećica pa su Lava vratili u Šibenik, i to prvo kao člana uprave i sportskog direktora, a sada, kada je zagustilo, spustili su ga dolje na teren, na klupu. Na prvu crtu bojišta. Valjda tako mora biti, valjda domaći, šibenski treneri moraju biti posljednji u redu. Ali će zato uvijek spremno uskočiti u vatru.
