Šibenski biskup Tomislav Rogić u koncelebraciji s umirovljenim biskupom Antom Ivasom na Veliku subotu 15. travnja predvodio je obrede Vazmenoga bdijenja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku. Svečani Exultet otpjevao je župnik i kanonik katedrale svetog Jakova don Krešimir Mateša. Vrijeme Bdijenja pjevao je katedralni zbor pod ravnanjem maestro prof. Jelene Mikulandre uz orguljašku pratnju Nikole Lovrića Caparina. Šestero odraslih katekumena primilo je sakarament krštenja, a svetu krizmu primilo je osamaest već krštenih vjernika, stoji na stranicama Šibenske biskupije.
“U noći kad sve poprima tamne boje, tama koja ponajbolje predstavlja svu neizvjesnost ljudskog postojanja, biva prosvijetljena. Krista slavimo kao svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka. On je taj koji zauvijek pobjedi tamu, zauvijek dade ljudima odgovor: kamo idemo, kako hodati kroz život, i tko nas na kraju čeka. On donosi pobjedu kakvoj ni jedna druga nije ravna. Izgleda sve posve jednostavno, a ipak nije. Usprkos svim spoznajama, usprkos Objavi koju nam je Bog po svome Sinu podario, čovjek je i dalje u traženju. Kao da još nismo dovoljno otvorili vrata Kristovu svjetlu, niti nakon 2017 godina od njegova rođenja. Isus traži od čovjeka vjeru. Želi da čovjek u njega stavi sve svoje pouzdanje”, poručio je u homilji biskup Tomislav Rogić.
Naglasio je kako je Bog nepopravljivost čovjeka odlučio zauvijek izliječiti, izbaviti ga od njegove sklonosti na zlo, sumnju, od njegove navezanosti na ono što vidi i može opipati. Sam je postao čovjekom, trpio na križu, umro – sišao među mrtve – da bi zauvijek pobijedio i zadnji čovjekov strah pred smrću. “Ponudio nam je oslobođenje od svih zarobljenosti i izveo nas na slobodu. Ne više čudesima kao Izraelce, nego žrtvom križa svoga Jedinorođenog Sina. Njegovim uskrsnućem podario nam neuništivu nadu i čežnju vječnog života. Otvorio nam vrata obećane zemlje – ne više plodnih polja kao Izraelcima, nego vječne sreće u Kraljevstvu nebeskom”, kazao je biskup.
“Kraljevstvo nebesko gradimo već ovdje na zemlji svakim plemenitim činom, svakim poštenim poslom, svakom strpljivo podnesenom žrtvom, svakim dobrim djelom učinjenim iz ljubavi prema bližnjemu. Ono već tada raste među nama snagom Kristova uskrsnuća, snagom vjere u Božju pobjedu dobra, snagom predanja našeg života u Božje ruke. Ono na koncu dolazi kao konačno ispunjenje svih naših nada, svih naših želja. Kao nagrada za sve naše pravedne napore i žrtve. Ako uzvjerujemo: nema više kraja, nema više straha, nema više neizvjesnosti, nema više tame. U njemu se ostvaruje punina života i postojanja. Vraća nam se izgubljena slika Božjeg lika što smo ju stvaranjem zadobili. Bog nas zauvijek grli kao svoju ljubljenu djecu, on vječni Otac pun milosti, milosrđa, ljubavi”.
Večeras, na Uskrs ponovno izabiremo Krista za svjetlo svojega života kako bi se i na nama ostvarila Božja obećanja, kako bi doista bili njegov svjedoci u ovome svijetu i baštinici uskrsne pobjede koja nema kraja, zaključio je biskup Rogić.
