Međunarodni praznik rada i blagdan sv. Josipa radnika ove godine nas je počastio da ‘padne’ baš u poslovično omraženi ponedjeljak svima koji imaju tu sreću da negdje rade. Produljio nam je vikend za još jedan dan, a nebo nam je podarilo tri dana sunca i izazvalo nas da napustimo svoja četiri zida i uživamo u prirodi. Tradicionalno, prvi dan svibnja mnogi odaberu za odlazak na Skradinski buk naše ljepotice Krke.
Od ranog jutra pristižu izletnici na obližnji Sajam agroturizma u Skradinu i u hlad zaštićene prirode Skradinskog buka. Uz druženje, boravak u prirodi i pokoju prigodnu čestitku, u 12 sati svi će zajedno objedovati tradicionalni grah koji će besplatno dijeliti šibensko-kninski župan Goran Pauk sa suradnicima.
Uz šum neumorne Krke i blagodati netaknutih prirodnih ljepota, punog želuca, možda će se netko sjetiti i same biti Međunarodnog praznika rada. Nisu samo tri osmice poruka koju stalno nosi 1. svibnja, već i mnogo važnija solidarnost među radnicima. Ta poruka u današnjem se svijetu gubi i svatko gleda svoja posla kao da se ono što se događa nekome drugome već sutra ne može dogodi i njemu samome. U borbi za svoje radno mjesto često se gubi bitka za pravo na rad svakoga ljudskog bića.
U spomen na krvoproliće u Chichagu, na Prvom kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. Iste godine blagdan sv. Josipa radnika u crkvenu godinu uvodi papa Pio XII. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj praznik rada počeo se slaviti 1890. godine.
