" "
Više

    " "

    Priča o tri šibenska medicinska brata: ‘Ponekad sve podsjeća na najluđe filmove, ali ima tu zadivljujućih, nadrealnih trenutaka’

     

    Izreka kaže kako je karakter  medicinske sestre važan koliko i znanje koje posjeduje. Isto vrijedi i za medicinske tehničare, koji su dijelili klupe sa svojim ženskim kolegicama, no u daleko manjem broju. Inspirativne priče Ante Papka, Ante Grubelića i Roka Šimunića koji su se složili da su ipak ‘old school’ i da nikad ne bi odselili iz Hrvatske, dokaz su kako su muškarci izvrsno ‘zaplivali’ u većinski  ženskim vodama, kao i da empatija ne poznaje ni dob ni spol.

    – Imao san dobre ocjene, a sestra je često pričala kako joj je škola super. Uz razvijenu empatiju mislim da je to bio logičan izbor. Srednjoškolski dani bili su poprilično naporni, uz praksu ujutro i školu popodne, objašnjava svoj izbor Ante Papak, 27-godišnji viši medicinski tehničar i profesor u Medicinskoj školi u Šibeniku.

    Prvi susret s praksom i bolnicom bio mu je pomalo šokantan. Uz pripreme za praksu u kabinetu, logičan slijed bio je i praktičan rad u bolnici.

    – Prvi odjel bila je neurologija i još se sjećam tog prvog trenutka bolničkog mirisa. Međutim, jako brzo sam se navikao i stekao rutinu. Ne mogu reći zašto sam zavolio ovaj posao, ali u srednjoj školi shvatio sam kako se s tim želim baviti do kraja života, pojašnjava Ante koji je nakon završetka srednje škole upisao i višu medicinsku u Splitu.

    2

    Nakon završetka trogodišnjeg studija uslijedio je staž kojeg je odradio po svim odjelima. Bilo je tu mnogo teških psihičkih trenutak i susreta s teško bolesnim ljudima, no najviše mu se urezao susret na hematoonkologiji.

    – Djeca s leukemijom, ne treba govoriti koliko je to težak odjel. Ipak, tu mi je nekako najdraže sjećanje. Sjetim se uvijek jedne djevojčice koja je imala nekih četiri, pet godina. Pitala bi me ‘Barba, bi li vi igrali sa mnom čovječe ne ljuti se’. Pa kako ne bi igrao, cili dan bi igrao na svaku igru koju je odabrala. Jedva san čeka svaki novi dan da oden na njezin odjel i igran s njon čovječe, ne ljuti se, priča Ante.

    Godinu dana nakon staža nije se uspjevao zaposliti jer je na snazi bila zabrana zapošljavanja, a potom je uslijedio poziv s biroa da se javi na oglas za profesorsko mjesto u Medicinskoj školi pa Ante sada predaje već četiri godine, a kaže planira raditi do mirovine, kao strog, ali pravedan profesor svojim učenicima.

    5555

    Ante Grubelić trenutno je jedini muškarac, i viši medicinski tehničar na hitnoj  u Vodicama. Prva želja bila mu je fizioterapija, no prevagnulo je ‘sestrinstvo’ jer je želio pomoći nekome.

    – Radio sam na intenzivnoj, gdje zapravo nemaš onog verbalnog doticaja s pacijentima. Zato sam odlučio dati otkaz i trenutno sam na hitnoj pomoći. Tu smo prvi na terenu i to je poseban osjećaj. Kad sam radio na intenzivnoj, uvijek sam se dobrovoljno javljao na reanimaciju jer sam želio raditi ono što doista spašava život, započinje priču 26-godišnji Ante.

    U svojoj karijeri susretao se sa brojnim scenarijima od kojih su mu neki ostali urezani u pamćenje, a smrt mu je postala nešto što je, kako kaže, sasvim prirodno i svakodnevno.

    – Ipak, ono što doista ne želim vidjeti su djeca po bolnicama. To mi najteže pada, priča Ante koji je intubaciju, reanimaciju i brojne druge stvari naučio upravo na intenzivnoj.

    Prvi susret s ‘jačom’ praksom bio je za vrijeme fakulteta u Splitu, a šokiralo ga je akutno psihološko stanje djeteta od 12 godina.

    – Tada sam shvatio kako nikad ne bih mogao raditi na psihijatriji, vjeruj mi, radije bi dao otkaz nego radio tu. Mogu vidjeti više mrtvih, realno govoreći, nego raditi na psihijatriji i dječjoj hematoonkologiji. Kirurgija i trauma su za mene pojam dobrih odjela, pojašnjava.

    gruelic

    Kako nam kaže, ‘muške sestre’, kako im tepaju, doista su u deficitu, jer od jednog razreda medicinskih sestara, samo pet ili šest učenika otpada na muškarce, odnosno medicinske tehničare.

    – Kad vide muškarca kako obavlja ‘sestrinski’ posao,starije žene mi znaju reći da im ipak pošaljem medicinsku sestru, jer se recimo, moraju skinuti. Mislim, upisao sam i završio školu koju sam završio, jasno je da je to dio mog posla, a i na kraju krajeva, kao da nikad nisam vidio golu ženu. Možda im je to nekako prirodnije, ali ne mislim da sam išta lošiji u njezi pacijenata nego moje ženske kolegice. Često se mi tehničari osjećamo diskriminirani, pojašnjava.

    Volio bi da svakom može pomoći, a uvijek se brine o svojim pacijentima i kad budu otpušteni iz bolnice.

    – Te ti stvari prolaze glavom. Primjerice, novootkriveni dijabetičar, odmah mislim hoće li se snaći i hoće li mu biti dobro. Iako, nakon 30 godina bit ću ‘potrošen’ jer nas je malo u smjenama, a fizički je nemoguće stići neke obaveze, zaključuje Ante.

    Bibinjac sa šibenskom adresom, 30-godišnji Roko Šimunić,  trenutno radi kao odgovorni tehničar operacijskog bloka na kirurgiji.

    – To je jedan mali blok naspram Zagrebačkih, ali imamo tri sale koje su u pravilu, jedna sredina. Moj zadatak je da organiziram sav posao na sve tri sale. Određujem koji pacijenti idu u koju salu, i brinem se da sve ide svojim tokom, odnosno da to naše ‘kolo’ uvijek ide, započinje priču Roko.

    Zbog jednog događaja iz djetinjstva, shvatio je da želi postati medicinski brat.

    – Dida mi je bio loše, a ja sam tada bio kraj njega i brinuo se o nekakvim njegovim sitnicama- od donošenja pića ili hranjena. Svatio sam da me ispunjava taj osjećaj pružanja pomoći nekom tko nije u mogućnosti pobrinuti se sam za sebe. Kliknulo mi je nešto, želio sam nekog usrećiti, kaže.

    Praksa na odjelu za vrijeme srednje škole ostala mu je u sjećanju, jer se za sve dobrovoljno javljao. Mjenjanje pelena, pranje pacijenta, njemu je to bila svakodnevica. Logičan slijed bila je i viša škola, a u to vrijeme, kako kaže na ‘jedvite jade’, upao je i na staž koji se nije plaćao.

    – Tada sam shvatio da ne želim raditi na pedijatriji i psihijatriji. Svaka čast tim curama i momcima, ali doista to ne bih mogao. Prošao sam hitnu ambulantu i  vođenje očnog odjela, potom očnu salu koja mi je ostala u lijepom sjećanju. Zatim je uslijedio Šibenik i evo već šest godina sam u operacijskoj sali, priča Roko.

    roko sim

    Susretao se sa brojnim životnim scenama, a ponekad je sve podsjećalo na najluđe filmove. Pojašnjava kako u operacijskom bloku, nažalost, nema toliko kontakta s pacijentima, jer uzima osnovne podatke i pripremi ih, a tada ‘na scenu’ nastupa operacijski tim. U njihovom kolektivu nema ‘dlake na jeziku’, no za sobom uvijek ostavi sve negativno. Iako je ponekad teško, nikad nije požalio upisivanje medicinske škole.

    – Iskreno, kad mi je majka bila bolesna, zaustavio sam sve što sam radio i odlučio otići u Zagreb. Rekao sam kolegicama i kolegama kako ću se ja brinuti o njoj. Ma da sam samo završio školu za samo taj mjesec dana brige o majci, vrijedilo je i bilo bi mi dosta. Ispunio sam ono što mi je neizmjerno značilo, kaže.

    Najtužnije su mu situacije u kojima se mladi ljudi nađu u operacijskoj Sali, a život ih napušta.

    – Sve što tamo vidim, tjera me da uživam u životu. Živi život, ne bahato, već normalno i potrudi se iskoristiti svoj život za sve ljepote koje te okružuju. Koliko god me takve stvari spuste i čine tužnim, toliko me tjeraju naprijed. Uvijek me iznova oduševi kada imate recimo,prometnu nesreću, i imate na stolu mladu osobu. Velika je ‘gungula’, radi se sto na sat i taj operant sve sredi i stabilizira pacijenta. Vjerujte mi, kad nekom život visi o koncu, tim rješi problem, i spasite jedan život to je veliko zadovoljstvo. To su nekakvi nadrealni trenuci, i to me zadivljuje, zaključuje Roko.

     

     

     

    - Advertisment -

    NAJNOVIJE

    Crnica igra za povratak serije u Pulu: ‘Moramo...

    Malonogometaši Crnice igraju večeras za ostanak u igri, za prolongiranje kraja sezone. Za to će im trebati pobjeda protiv Pule u drugoj utakmici četvrtfinala...

    Fešta od košarke na Baldekinu, Šibenka protiv favoriziranog...

    U subotu je na Baldekinu nova fešta od košarke. Šibenka dočekuje Zadar u klasiku hrvatske košarke, pred, vjerujemo, punim tribinama. Gosti su, jasno, favoriti,...

    Zekanoviću vrata Sabora mogu zalupiti samo preferencijalni glasovi...

    HDZ zna – zna jako dobro kako potpuno marginalnog političara uvesti u Sabor. Jednom su to već napravili pa će opet 'šlepati' fenjeraša hrvatske...

    Udruženje obrtnika Šibenik obilježava 20 godina organiziranja Uskrsnog...

    U Udruženje obrtnika Šibenik s ponosom se prisjećaju prvog Uskrsnog doručka kojeg je 2004. godine  Ceh ugostitelja i turističkih djelatnika  pri Udruženju obrtnika Šibenik ...

    NAJNOVIJE

    Crnica igra za povratak serije u Pulu: ‘Moramo pokazati zašto smo tu gdje jesmo’

    Malonogometaši Crnice igraju večeras za ostanak u igri, za prolongiranje kraja sezone. Za to će im trebati pobjeda protiv Pule u drugoj utakmici četvrtfinala...

    Fešta od košarke na Baldekinu, Šibenka protiv favoriziranog Zadra traži prekid crnog niza

    U subotu je na Baldekinu nova fešta od košarke. Šibenka dočekuje Zadar u klasiku hrvatske košarke, pred, vjerujemo, punim tribinama. Gosti su, jasno, favoriti,...

    Zekanoviću vrata Sabora mogu zalupiti samo preferencijalni glasovi nezadovoljnih u HDZ-u

    HDZ zna – zna jako dobro kako potpuno marginalnog političara uvesti u Sabor. Jednom su to već napravili pa će opet 'šlepati' fenjeraša hrvatske...

    Udruženje obrtnika Šibenik obilježava 20 godina organiziranja Uskrsnog doručka

    U Udruženje obrtnika Šibenik s ponosom se prisjećaju prvog Uskrsnog doručka kojeg je 2004. godine  Ceh ugostitelja i turističkih djelatnika  pri Udruženju obrtnika Šibenik ...