Memorijalni centar Domovinskog rata ‘Oba dva’ u vojarni Zečevo bit će muzejski podsjetnik na teške dane obrane Hrvatske u Domovinskom ratu kada je upravo taj uzvik pokojnog Filipa Gaćine dignuo moral cijeloj zemlji. Postav tog centra sadržavat će pojedinačna sjećanja sudionika, opis konteksta vremena, ali i proces pomirbe, a sve to kroz najnovije interaktivne IT tehnologije.
Općina Rogoznica, na čelu sa Sandrom Jakelić, već je krenula u realizaciju projekta pa je tako iz općinskog proračuna osigurano 300 tisuća kuna za idejno rješenje.
– To je prvi korak u projektnoj dokumentaciji, ali ima cijeli niz potrebnih stvari koje moramo napraviti. Projekt radimo u suradnji sa Županijom šibensko-kninskom, a možda ćemo ga raditi i u suradnji s državom – objasnila nam je Jakelić.
Država se već odrekla dijela bivše vojarne Zečevo odakle su 1991. godine u rujnu srušena dva neprijateljska aviona tipa Soko J-21 Jastreb. Obuhvat cijelog projekta je na otprilike 10 tisuća kvadrata što je prilično velik prostor.
– Na zadnjim izmjenama prostornog plana, država je smanjila obuhvat vojarne, a mi smo u postupku prenamjene prostora u adekvatnu namjenu. S takvim posjetiteljskim centrom mislimo da bismo privukli mnogo posjetitelja. Evo, primjerice, zašto djeca iz cijele Hrvatske ne bi posjetila centar i naučila nešto o Domovinskom ratu – priča nam Jakelić koja dodaje da će uskoro o konceptu centra krenuti razgovori s Ministarstvom hrvatskih branitelja i Ministarstvom obrane.
Župan šibensko-kninski Goran Pauk, i sam sudionik događaja iz 1991. godine, po kojem je bio prepoznat u cijeloj Hrvatskoj, zdušno podržava projekt.
– To je moj životni događaj po kojem me ljudi poznaju, a za koje sam u konačnici i dobio odličja. Osobno sam proživio taj događaj i pucao na avione. Događaj je dodatno vrijedan jer je u moralnom smislu imao fantastičan utjecaj na javnost – napominje Pauk.
Rogoznica i Zečevo, kaže, zaslužuju valorizirati projekt u obliku posjetiteljsko-memorijalnog centra koji će biti samoodrživ jer je riječ o simbolu obrane domovine.
– Ministarstvo obrane smatra kako jedan dio vojarne nije perspektivan, a tih par zgrada su idealne za centar. Idejno rješenje koje postoji odlična je podloga za lokacijsku dozvolu, a potom i za traženje zemljišta od države. Sigurno bi se kroz europski projekt mogao realizirati taj centar – istaknuo je Pauk.
Projekt financiran EU novcem
Prema idejnom rješenju, obuhvaćen bi bio donji dio vojarne Zečevo u čijem se obuhvatu nalaze dvije veće te dvije manje zgrade. U prvoj zgradi bila bi smještena glavnina likovnog postava Memorijalnog centra, a zbog monumentalnog dojma, objektu bi se dodala ili maska fasade ili bi se dizala još dodatna etaža.
U drugoj zgradi, koja je vidljiva s ceste, bila bi smještena polifunkcionalna višenamjenska dvorana u prizemlju te smještajni kapaciteti u kojima bi boravili sudionici škole u prirodi, sudionici kongresa i predavanja.
U prvoj manjoj zgradi bit će ugostiteljski objekt koji bi nudio hranu te caffe bar posjetitelje i korisnike smještaja, dok bi u drugom objektu bio santitarni čvor.
Ako aktivnosti započnu već u svibnju planiran je završetak projektne dokumentacije do rujna 2017. godine, a izvedbena razina do studenog iste godine, dok se po završetku dokumentacije planira prijava na prvi raspoloživi prihvatljivi EU fond.
Dan kad je JNA slomila zube
Inače, ‘Obadva, obadva, oba su pala’ poznati je spontani usklik oduševljenja hrvatskog branitelja Filipa Gaćine s jedne od najpoznatijih video snimki za vrijeme Domovinskog rata, koju je načinio Ivica Bilan 21. rujna 1991. godine. Uzvik koji danas ima važno mjesto u kolektivnoj memoriji naroda, sa često korištenom kraćom inačicom ‘Oba su pala’ kojom se općenito opisuje uspjeh, odnosi se na jedan od najslavnijih događaja Domovinskog rata, kada su hrvatski branitelji Goran Pauk i Neven Livajić oborili dva zrakoplova tipa Soko J-21 Jastreb neprijateljske JNA.
Podsjetimo, tog 16. rujna 1991. već je šesti dan trajala bitka za Šibenik, a dan je započeo haubičkim bombardiranjem grada s položaja JNA u Gaćelezima s kojim su istovremeno započeli i zračni napadi, a ukupno ih je taj dan bilo 55.
Prilikom jednog napada na topničku bitnicu Zečevo, hrvatski branitelj Goran Pauk, pripadnik 113. brigade, a danas župan šibensko-kninski, srušio je pomoću topa 3/20 mm M55 prvi zrakoplov, dok je drugi zrakoplov pomoću sustava ‘strela’ 2M srušio hrvatski branitelj Neven Livajić. Mladi hrvatski branitelj Filip Gaćina, koji je tog dana punio top Gorana Pauka, promatrajući padanje zrakoplova, s iskrenim je oduševljenjem spontano povikao ‘Obadva, obadva, oba su pala!’, a sve je snimio Ivica Bilan.
Kultna snimka koja je isti dan prikazana na HRT-u, izazvala je opće oduševljenje i euforiju, te predstavlja svojevrsnu prekretnicu Domovinskog rata kao jedna od prvih značajnih pobjeda nad tehnički znatno nadmoćnijim neprijateljem. Uzvik koji je Filipu Gaćini zauvijek donio legendarni status danas ima posebno mjesto u sjećanju hrvatskog naroda, a snimka je jedan od najvažnijih prizora iz tih vremena, koji zorno svjedoče o hrabrosti hrvatskih branitelja.
Svjedočanstvo Gorana Pauka
Prema svjedočanstvu koje je u više navrata za medije iznosio jedan od aktera događaja, a danas šibensko-kninski župan Goran Pauk, ‘Oba dva’ su se dogodila trećeg ili četvrtog dana nakon što je ušao u vojarnu u Zečevu. Bilo je kasno ljetno popodne. Četvorica članova posade topa, Goran Pauk, Dražen Bilać, Branko Viljac i Filip Gaćina, odmarala su se u obližnjem grmu koji su raskrčili i smjestili se unutar njega. Pozicija je bila odlična. Bili su dovoljno blizu topa, a u hladu. Najave o preletima, kaže Pauk, bile su česte pa su stalno bili na oprezu. No taj je put bilo drukčije. Najave da dolazi avion nije bilo. Samo su odjednom čuli brujanje motora nakon čega su izletjeli iz grmlja. Pauk je sjeo za top, a kolega mu je upalio motor i namjestio mu nišansku spravu. Zaključili su kako su avioni, bila su dva, stigli odnekud s morske strane. Nakon što su se popeli na odgovarajuću visinu, započeo je prvi i jedini direktni napad na vojarnu.
– Koncentrirao sam se nastojeći uhvatiti jednog od njih koji je počeo ponirati na nas u nišan. To je trajalo par sekundi. Meni se to nije učinilo puno, ali ostaloj trojici posade to je bilo kao vječnost. U jednom trenu sam hvatajući avion u križ nišana opalio jedan dugi rafal. Koju sekundu kasnije i on je opalio po nama – priča Pauk. Nakon toga ostao je za nišanom i nastojao ponovno uočiti gdje je avion. Zbog rafala, u kojem je ispaljeno gotovo tridesetak metaka, stvorio se oblak dima oko topa pa je avion tražio pogledom izvan nišanske sprave.
I iako su mu kolege prvo mislile kako je avion pucao na njih, ubrzo su shvatili da je pucao na još jednog protuavionca koji je sa Strijelom 2M izašao na jedan potkop dvadesetak metara zračne linije udaljen od njih. U međuvremenu, avioni su odletjeli prema rtu Kremik. Avion na koji je pucao Pauk produžio je prema moru i po nekim informacijama pao u more negdje u smjeru Žirja. Drugi je Neven Livajić uhvatio Strijelom u zahvat. Ostalo je, kaže Pauk, povijest, i to, na sreću, zabilježena kamerom Ivice Bilana koji je u vojarnu baš toga dana došao bilježiti ratne događaje i dane.
