Poginuo je Roki. Ta rečenica čula se u gradu tijekom subotnje večeri nakon što su portali objavili vijest da je od zadobivenih ozljeda s pada motora kod Vodica preminuo 39-godišnjak. Riječ je o dobrom duhu Šibenika, uvijek nasmijanom Marijanu Rošku, koji je iza sebe ostavio ženu Nikolinu i sinove Ivora i Vida. Obitelj mu je bila sve, a njegovi prijatelji govore da je bio primjer odanosti i vjernosti prema svojim sinovima i supruzi, koja je iz dana u dan pratila sve njegove korake i koja mu je bila podrška u svakoj njegovoj odluci.
– Što rekao da rekao, uvijek je sve rečeno. Znali smo se od malena. Bio je ljubitelj motora i glazbe, i u tom smjeru mu je život i išao – ispričao nam je Rokijev prijatelj Prela.
S glazbom je, priča nam, počeo preko motora. Naime, na motoru ga je prije dvadesetak godina ‘pokupio’ jedan čovjek i od odštete je kupio dva zvučnika i pojačalo.
– Svejedno nije odustajao, ni od motora ni od muzike. Uvijek je bilo da ćemo sve riješiti. Nije postojao problem kojeg nije bilo moguće riješiti. Takav je bio naš Roki – veli Prela.
Rokijev prijatelj bio je i Nikola Spahija, koji je s njime napravio kilometara i kilometara, što na motoru, što u autu.
– Nema gdje nismo bili, što nismo prošli. Ovu cestu na kojoj je sada poginuo, zajedno smo odvozili tisuće puta. Iza njega kao motorista je 25 godina. Ubili su ga tom starom bankinom. To je moje mišljenje. Vozač motora kakav je on bio, mogao je dovesti motor u bilo kojoj situaciji. Toliko sam ga volio da svaki put kad sam se vidio s njime, bih ga zagrlio, onako baš s guštom – govori nam Spahija koji podsjeća da nije poginuo kod Haciende, nego da ga je ubila cesta koja već nosi tri duše.
Tuga je pregolema, kaže Neven Nakić, potpredsjednik Teniskog kluba Šubićevac i Rokijev prijatelj.
– On je bio boem. Čovjek plemenitog srca. Ne samo da je volio motore i glazbu, već i sport. Posebno ga je otkrio preko svog sina koji je trenirao u našem klubu. Nesebično je davao sebe i nebrojeno puta nam posudio svoju opremu – napominje Nakić i prisjeća se njegove poštapalice koja je postala dio njegovih prijatelja: ‘Razumiš, prijatelju’.
Roki se bavio glazbom, odnosno ozvučenjem za koncerte. Radio ih je po cijeloj Dalmaciji. Sve je ulagao i vraćao u posao, a htio je svima bolje.
– Osjećam se tako kao da mi je netko iskopao komad duše jer smo bili nerazdvojni. Život je takav kakav je, ali ovoga puta je uzeo najboljeg od nas – poručio je Nakić jer, kako kaže, gori na nebu krči put svim svojim prijateljima.
Toliko je zarazan njegov osmijeh bio, da bi se svi ostali smijali jer je uvijek, kažu, zračio pozitivnom energijom.
Ne preostaje ništa drugo napisati nego – zbogom Roki.
Ducati Monster Dark ga odveo u smrt: Motorist (39) poginuo zbog neprilagođene brzine
