Skoro četiri godine od ulaska Hrvatske u Europsku uniju iz naše zemlje odselilo je u prihvatljivije i uređenije sredine više od 550 liječnika, a 1.300 ih je pribavilo dokumentaciju za odlazak, kazali su danas na konferenciji za medije u Šibeniku čelni ljudi Hrvatske udruge bolničkih liječnika, koji su takav scenarij predvidjeli i najavljivali zdravstvenoj administraciji prije četiri godine.
– U ove nepune četiri godine mi smo promijenili četiri ministra zdravstva. Prava reforma hrvatskog zdravstvenog sustava nije niti počela. Donošenje populističkih, a ne konkretnih mjera za koje treba odlučnosti i hrabrosti i ignoriranje liječnika unazad četiri godine, višestruko su unazadile hrvatsko zdravstvo. Ne možemo preuzimati gotove modele drugih zemalja jer ne dijelimo njihovu ekonomiju, no možemo učiti iz tuđih grešaka. Hrvatsko zdravstvo će, unatoč trudu bolesnika i liječnika, očito učiti na svojim greškama, kazala je Ada Barić Grugrević, predsjednica HUBOL-a.
Po trenutnim procjenama u Hrvatskoj nedostaje dvije i pol do 4.000 specijalista da bi zadovoljili kriterije Europske unije, no i ta je brojka temeljena na paušalnoj procjeni zemalja EU gdje je danas 100.000 otvorenih radnih mjesta za medicinske radnike.
– To znači da je i naša procjena temeljena na nečemu gdje također postoji realni manjak liječnika. U Hrvatskoj nema otvorenih natječaja za radna mjesta u zdravstvu, ali liječnika ni nema na birou, kazala je Ivana Šmit, dopredsjednica HUBOL-a.
Upozorila je i kako bi se donošenjem normativa rada konačno postigli temelji reda i organizacije sustava te bi se jasno uvidjelo koliko liječnika nedostaje u hrvatskom zdravstvenom sustavu.
– Liste čekanja kod nas su prigodno manipulativno sredstvo i u budućnosti se, kakve god politikantske mjere bile donešene, na žalost smanjivati neće, nego će to biti kozmetički pomaci, kazala je Šmit.
– Funkcioniranje zdravstvenog sustava danas u Hrvatskoj regulira 70-ak zakona i drugih zakonskih i podzakonskih akata čija kolizija je dovela liječnike i voditelje odjela u potencijalni prekršaj. Sve je više istražnih procesa pa i sudskih postupaka protiv liječnika zaduženih za organizaciju posla zbog kršenja odredbi Zakona o radu i Kolektivnog ugovora koji se tiče dozvoljenog broja prekovremenih sati. Bez tih prekovremenih sati sustav se odmah urušava. Mi na godišnjoj razini imamo 3,5 milijuna prekovremenih sati što je pogubno za koncentraciju liječnika i kvalitetan rad, kaže Nino Brajković, koordinator HUBOL-a za Opću bolnicu Šibenik.
– Proveli smo prije tri godine analizu famoznog ‘Master plana bolnica’ i naglasili smo tada i sada da je to konglomerat načelnih ideja, bez nekih jasnih provedbenih planova, i nerealnih, optimističnih prognoza. Nije nam jasno radi li se sada o funkcionalnom spajanju ili o poslovnoj suradnji dviju ustanova. U funkcionalnom spajanju eventualno dolazi do ukidanja jednog ravnateljstva i povećava se fluktuacija već i onako deficitarnog medicinskog osoblja što vodi prema nekoj sumnji da se možda radi i o prvom koraku prema zatvaranju, odnosno gašenju ili prenamjeni pojedinih bolničkih ustanova sa čime današnja administracija nije još spremna suočiti javnost. Poslovna suradnja dviju bolnica je ono čemu trebamo težiti, ali da to bude zakonski regulirano i adekvatno honorirano jer problem manjka medicinskog kadra ostaje i nadalje u svim bolnicama pa će pritisak na kolege da rade prekovremeno i protuzakonito u udaljenim mjestima biti kontraproduktivan i ne ide u prilog motivaciji liječnika, a samim time i ostanku liječnika u takvoj sredini, upozorio je Mario Smoje, koordinator HUBOL-a za Opću bolnicu Knin.
Zbog zakonske zabrane zapošljavanja u državnim ustanovama nije moguće zamijeniti zdravstvene radnike koji odu na bolovanje ili u mirovinu.
– Koje god teme se dotaknemo u zdravstvenom sustavu, bile to liste čekanja, prioritetne liste, funkcionalno spajanje bolnica, zapošljavanje, manjak liječnika, cijelo vrijeme se vrtimo u krug. Radimo prekovremeno, sustav ne može opstati bez prekovremenog rada, ravnateljima se šalju inspekcije u bolnice i kažnjava ih se. Do sada nije rečeno planira li se uopće nekakva ušteda funkcionalnim spajanjem bolnica ili koji je uopće krajnji cilj toga. Ako je krajnji cilj zatvaranje pojedinih bolnica to se tako treba i javno reći. Nerealno je očekivati smanjenje listi čekanja jer neće biti dovoljno liječnika i medicinskih sestara koji bi napravili takav obim posla. Hrvatska u zdravstvenom sustavu nosi cipelu broj 42, a treba joj 44. Samo zahvaljujući prekovremenom radu liječnika Hrvatska pruža zdravstvenu uslugu u rangu sa zemljama EU, a po ulaganjima u sustav smo na 12. mjestu. Ne angažira li se aktivno cijela politika Republike Hrvatske zdravstveni sustav će se, bez većih ulaganja za praćenje svjetskih trendova, sigurno za pet do 10 godina urušiti, kazala je Barić Grgurević.
