U šibenskom SDP-u polako se zahuktava situacija oko izbora novog vođe nakon izbornog debakla pa tako čak i ‘jedinog’ izglednog kandidata unutarstranački ambiciozni nezadovoljnici tjeraju u bitku za županiju. Kako bi oni, možda, sami pokušali nešto napraviti. Zasad je stranačka vrhuška u stavu mirno, a uskoro će u pozor jer bi, najesen, a najkasnije na zimu, njihove redove trebao preuzeti novi predsjednik.
Svugdje se spominje samo jedno ime – Tonči Restović.
Nije tajna da taj šibenski odvjetnik, bivši ravnatelj NP Krka, kao i bivši pomoćnik ministra u Milanovićevoj vladi, već dugo želi preuzeti šibensku organizaciju. Tijekom izborne kampanje pao je u drugi plan, što je sam i htio, jer je, na vrijeme, shvatio što se događa. Naime, Vidovićev bijeg u županiju uvidio je kao pucanj u koljeno, a Dobrinu kandidaturu za dogradonačenika kao fatalni pucanj u trbuh, nakon kojeg nije bilo oporavka. I odlučio se na čekanje…
Obrecnuo se jedino preko Twittera na svoju stranačku kolegicu SDP-ovku Miju Matić, dakle socijaldemokratkinju, koja je izjavila kako su studentski domovi ostaci socijalizma.
Čini se da će Restović konačno dočekati svojih pet minuta i preuzeti gradski SDP. Stranka diše u tom smjeru jer u Restoviću vide totalno drukčiju osobu od njegova prethodnika. Ugodnije persone i bolje komunikacije. Ono što su potiho, ispod glasa, tražili svih ovih godina.
On, jednostavnim rječnikom, mora biti bolji od Franka Vidovića. Treba znati zadržati stare i vjerne glasače, ali i privući nove, no ne penetracijom u desni birački korpus, već u centar gdje je velika baza glasova. Restović, također, treba uvjeriti Šibenčane da on može, da ima snagu, a prvenstveno želju za radom. Bit će zanimljivo vidjeti taj odnos budući da su mu politički protivnici godinama spočitavali lijenost kao najveći problem.
Što Restović može očekivati?
Definitivno vruć krumpir koji treba vaditi iz vatre, odnosno partiju koja je na koljenima. Organizacija je u rasulu, a lošom predizbornom matematikom u vjetar su bačena ‘njihova’ mjesta u Gradskom vijeću. Pa su tako na njihovoj listi ušli već zaboravljeni Casper i ‘umirovljenica’ Ljubica Kardum. Ne mogu čak samostalno sastaviti ni Klub vijećnika.
Novih kvalitetnih ljudi jednostavno nema, a predizborna kampanja nije iznjedrila nijedno lice kojem bi birači vjerovali. U gradskom parlamentu, pozornici za kritiku, imat će mlađahnu Miju Matić, kao i Joška Šupu, koji čim zaoštri, odmah dobije verbalne batine zbog svojih bivših poslova. Zaista, nezavidna situacija.
Nadalje, sve što se izdogađalo proteklih nekoliko mjeseci tjera mlade ljude od stranke koja se nekoć dičila Forumom mladih kao okosnicom iz koje izlaze budući kadrovi. Ni od toga puno koristi.
Stranku sada ‘vodi’ tiha opozicija koja je bila nezadovoljna načinom pripreme izbora. Prvo, Joško Šupe, koji presicom o Mihi Mioču, pokušava održati stranku na životu do dolaska novog šefa, doduše na aparatima, ali živu. S njime je i Anita Jakšić, kao vjerni stranački vojnik. Tu je i agilni Ivan Rajić, a ponovno se u igru želi uključiti i pomalo zaboravljeni Ivan Bašić.
Restović će sam procijeniti treba li mu totalni remont ili će uštimavati neki svoj novi orkestar. Ali to treba napraviti što prije jer put u propast vodi onda kad se stranka bavi sama sobom, što se već duže vrijeme događa, kako na gradskoj, tako i na nacionalnoj razini.
