Ljubo Runjić svoj je ‘zanat’ pekao na Pravnom fakultetu u Splitu, a sa samo 22 godine upisao je doktorat na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Uslijedilo je usavršavanje na Haaškoj akademiji za međunarodno pravo, te se potom 2008. godine zaposlio na Veleučilištu u Šibeniku kao asistent. Taj uspješni 33-godišnjak trenutno je viši predavač na Veleučilištu u Šibeniku, izdao je i prvu knjigu, dok će druga svijetlo dana ugledati za šest mjeseci. Pravo je bila njegova velika ljubav od mladih dana, odmah iza sporta.
– Nakon završene sportske gimnazije, upisao sam pravo. U početku sam želio biti sudac, međutim, nakon završetka fakulteta, upisao sam doktorat kao dio prve generacije na doktorskim studijima. Nakon par mjeseci predavanja, shvatio sam da želim biti kao i moji profesori. Vidio sam da mi to ide, i odmah sam odlučio da se želim bavit znanošću, odnosno međunarodnim pravom i raditi na fakultetu, počinje Runjić.
Naglašava kako znanstvenik mora imati određenu disciplinu, a dugogodišnji ‘spartanski’ stil života pomogao mu je ostvariti svoje snove.
– Studentske dane nisam osjetio onako kako bih trebao, jer sam studirao u rodnom gradu, a kako sam bio u hrvatskoj judo reprezentaciji, nisam imao vremena uživati. Ipak, doktorat u Zagrebu mi je ostao u lijepom sjećanju, eto, mogu reći da su to bili ‘studentski dani’, prisjeća se sa smješkom.
Posebno je fascinantno što jedan doktor prava ima i ‘ubojitu’ stranu. Naime, Ljubo se od šeste godine bavi judom.
– Mama je bila trenerica i judaš, pa sam prve korake napravio uz nju. Nakon nekoliko godina, titule su se samo redale. Aktivno sam nastupao 18 godina, nositelj sam crnog pojasa II. DAN, te sam od 416 pobjeda tijekom karijere čak 85 ostvario gušenjem koje je bilo moja specijalnost. Ljude to posebno fascinira, buduće da im je teško povezati jednog doktora prava s tako ubojitom tehnikom. Ipak, kad sam upisao doktorat postalo je prenaporno usklađivati natjecateljske i pravne obveze. Trenutno sam predsjednik Akademskog judo kluba Student, tako da mogu reći da sport i obrazovanje idu skupa. Obožavam sport, a ove sam godine istrčao 36 kilometara na utrci Wings for Life, priča Runjić.
Radni dan počinje mu oko 8 ujutro, kada odgovara na mailove, održava predavanja ili proučava brojne dokumente i članke potrebne za pisanje knjige. Nakon kave i novina piše knjigu, a potom slijedi sport i druženje uz pivo. Kako je najaktivniji noću, nekad radi od 22 pa čak do 5 ujutro. Odmara se na putovanjima, a kako bira većinom avanturističke destinacije,na njegovoj su se karti ucrtali križići u Kambodži, Siriji, Iranu, Libanonu, Bjelorusiji te brojnim drugim mjestima.
– Sirija me najviše fascinirala, kolijevka je civilizacije i kolijevka kršćanstva što je meni izrazito važno. Bjeloruskinje i Ukrajinke spadaju među najljepše žene, naravno, osim Hrvatica, a Minsk me pozitivno iznenadio svojom fascinantnom čistoćom i uređenošću. Moram kazati kako sam veliki fan hrvatske nogometne reprezentacije i naravno, Hajduka. Odlazim na sva moguća gostovanja, pa sam tako za vrijeme studentskih dana, u lipnju 2004. otišao za hrvatskom nogometnom reprezentacijom u Portugal. Nije me bilo dvadeset dana, vratio sam se u srpnju, propustio rokove i nisam imao niti jedan položen ispit. Na kraju sam sve morao polagati na dekanskom, doma su svi poludili. Ali, vridilo je, smije se.
Osim posla, veza sa Šibenikom je i vikendica na Jadriji, koju redovito posjećuje za vrijeme ljetnih mjeseci. Kako kaže, Šibenik ima svoje čari, no Split je ipak njegov grad.
– U Šibenik dolazim kada imam predavanja, ispite ili druge obaveze vezane uz VUŠ. Studenti su, kao i na svim fakultetima, većinom dobri. Ipak, ima tu raznih anegdota. Primjerice, pretprošlo ljeto sam u svome kabinetu na ekranu kompjutera stavio citat od Majke Terezije. Studenti su to očito
vidjeli te je ubrzo na jesenskom ispitnom roku na mojim kolegijima uslijedila poplava svetih sličica po indeksima, bilo je tu svega, od pape Ivana Pavla II, Gospe pa do sv. Ante, kaže.
Ipak, policajci-studenti su posebna priča.
– Prva riječ na ispitu koju većina kao papagaji ponavljaju je: profesore evo upravo sam iz noćne smjene, imajte razumijevanja. Baš je to čudno, uvijek pred moj ispit svi su u noćnoj smjeni, al zato bar možemo mirno spavati kad znamo da nas policija čuva, smije se. Kako je stručnjak za međunarodno pravo, ostala mu je neostvarena želja-volio bi se okušati u diplomaciji.
– Nadam se da ću jednom u životu imati priliku predstavljati Hrvatsku pri Ujedinjenim narodima koji su jedan od glavnih predmeta moga znanstvenog proučavanja. Za sada, ostajem na Veleučilištu, jer se razvija u smjeru u kojem treba. Štoviše, jedino Veleučilište može biti kamen temeljac budućeg šibenskog Sveučilišta koje ovaj grad definitivno zaslužuje. Važno je ulagati u znanje, to je nematerijalna imovina, koja se kad-tad isplati, zaključuje Runjić.
