Šibenski Savez antifašista i antifašističkih boraca obilježava danas 76. godišnjicu osnivanja Prvog šibenskog partizanskog odreda. Kod spomenika na Pisku položeni su karanfili ponosa i pušteni su u zrak baloni sjećanja. U Muzeju pobjede u Šibeniku o osnivanju partizanskih odreda na šibenskom području govorit će u 19.30 sati Lovro Krnić, suradnik Lupige i i jedan od osnivača Antifašističkog vjesnika.
Nakon uspostave talijanske fašističke vlasti provode se mnoge mjere denacionalizacije i talijanizacije Šibenika u tolikoj mjeri da su i građanstvu talijanizirali osobna imena. U gradu i okolnim selima se javlja otpor i antifašistički pokret. Srednjoškolci se bune i pale knjige, razbijaju izloge s Duceovim slikama ili ih gađaju tintom zbog čeka neki završavaju na vješalima a cijeli razredi (ženski Učiteljski) bivaju internirani. Žene koje demonstriraju na ulicama zbog gladi bivaju uhapšene i odvezene u logore na Molatu i Italiji. Prvi šibenski partizanski odred je okupio 31-og borca i krenuo je s brda Pisak 12. kolovoza 1941. put Bosne. Kod Drniša je imao prvi okršaj s Talijanima a probijajući se dalje sukobio se s četnicima kod Knina i pretrpio znatne gubitke. Samo jedna trećina boraca probila se do Bosanskog Grahova, a većina ih je izginula u borbama koje su slijedile.
Lovro Krnić ovako je zapisao o vremenu osnivanja Prvog šibenskog partizanskog odreda na Pisku.
‘Ta lokacija je odabrana jer se ondje već od ranije skupljalo oružje i ratni materijal i te noći je svaki član dobio pušku, municiju, čuturicu vode i hranu za tri dana. Od “teškog naoružanja” imali su deset ručnih bombi, željeznu polugu i oveću pilu za obaranje stupova i sabotaže pruge. Komandir Josip Polak Pepo rodom iz Pakraca poslan je iz Zagreba još u travnju da pripremi ustanak u Dalmaciji, a njegov pomoćnik Slovenac Mile Ljubičić Meho dolazi u šibenski kraj zajedno s Pavlom Papom Šiljom. Svih 29 boraca su bili Šibenčani. Svi Hrvati osim dvadesetogodišnjeg šibenskog Srbina, Milorada Radečića Miće. Skoro svi u dvadesetima. Uglavnom su to bili radnici i pokoji student, članovi SKOJ-a ili URS-ovih sindikata.’
O sudbini boraca Prvog šibenskog partizanskog odreda i spomenu na njih Lovro Krnić piše na portalu Lupiga.com.
‘Od 31 borca koja su krenula s brda Pisak desetorica su doživjela kraj rata. Jedanaest je poginulo u daljnjim bitkama koje su uslijedile, od Sutjeske do Vojvodine, u brigadama Garibaldi i po Bukovici. Miro Višić i Vlado Peran će kasnije biti proglašeni i narodnim herojima. Na šibenskoj rivi su stajale njihove biste do 1991. godine kad su završile u moru, a kasnije u muzejskom deponiju. Spomenik na brdu Pisak je također bio potpuno devastiran, ploča razbijena, pokradena ograda i vrata, odnesena zvijezda sa srpom i čekićem. Na Dan pobjede 2010. godine polovično je obnovljena spomen ploča na spomeniku na Pisku. “Zaboravljena” je zvijezda, a slova su napisana tako nekvalitetnom bojom da su skoro sva nestala već nakon pet godina. Nekoć su se na godišnjicu osnutka organizirale i planinarske šetnje “Tragom Prvog šibenskog partizanskog odreda”, od Piska do Promine. No, da ne bude sve tako crno, Šibenik se barem može pohvaliti Putem Prvog šibenskog partizanskog odreda, a ta ulica se nalazi baš na povijesnoj lokaciji – na putu kojim su prvi borci krenuli na brdo Pisak. Nažalost, Šibenik je ostao jedini grad u Dalmaciji s takvom ulicom.’
Foto: Lupiga.com
