Zastave na prozorima, šareni baloni na štandovima, kafići spremni za još jednu feštu u Zatonu povodom proslave blagdana sv. Roka, zaštitnika mjesta. A onda nešto iza 12 sati miris paljevine. Opet gori u okolici Zatona i Rasline. Koji je to požar po redu u posljednjih nekoliko mjeseci, mještani više i ne znaju. Mašu rukama i zabrinuto promatraju dim koji guši i plamene jezike koji se pojavljuju na svakih nekoliko metara.
– Eno, gledaj tamo, sad kad zapuše samo će početi gorjeti. Mrak će još malo, kanaderi će otići i onda nam može pomoći samo molitva. Da vjetar stane i da ovi momci, ali i svi mi, imamo dovoljno snage da izdržimo noć, govori jedna mještanka kojoj je anonimnost draža.
Većina je kao ona, ne vole pred fotoaparate iako imaju puno toga za reći.
– Ma što ćemo vam mi govoriti, pitajte one mlađe, oni su za priču. Mi se držimo dalje od kamera i bavimo se svojim poslom, a to je sada gašenje požara. Znate, svi smo vam mi dobrovoljni vatrogasci i nema osobe u Zatonu koja nije bila član DVD-a. To je tako, gasimo svi i borimo se zajedno jer nam nema druge. U nevolji smo svi jedno i svaku kuću branimo kao da je naša vlastita, kaže nam stariji gospodin dok se udaljava s brentačom na leđima.
U dvorištima sve spremno ako vatra krene prema kućama, stare kante Jupola pune su vode, puni se sve što dođe pod ruku, gasi se granama.
Stariji nisu od priče, ali zato je mladi Duje bio raspoložen za priču. Slušali su ga ovi stariji dok je govorio i kimali glavom. Slažu se s njegovim razmišljanjem jer svima se iste misle motaju po glavi.
– Kad je požar buknuo mislili smo da će se brzo ugasiti. Nakraju je stanje postalo stvarno alarmantno, ljudi su se uplašili za svoje kuće, plakali su i nosili stvari iz domova. Kad to vidite, ne može vam biti svejedno. Svi su dali ruku u obrani domova, i svojih i tuđih. Svaki dan čujem kako gori tu, pa gori tamo. Županija nam gori, a po tom pitanju se ne poduzima ništa. Vatrogasci ne dobivaju dovoljno sredstava od države, gase s naprtnjačama koje su stare nekolio desetljeća i propuštaju vodu. Ali znate što, oni nikad ne kukaju. To su istinski heroji i pravi uzor. Kao mladom momku uzor su mi sada, ali i ubuduće jer kad odrastem i ako, ne daj bože, bude ovako, i ja ću uzeti granu i gasiti, kazao nam je Duje.
Mrak je pao, oko Zatona i Rasline i dalje gori. Na terenu ostaju vatrogasci, vojnici i mještani. Fešta je večeras u mjestu. Obavijena dimom.
