U nacionalnom svetištu Crkve hrvatskih mučenika na Udbini održana je u subotu 9. rujna na 524. obljetnicu Krbavske bitke proslava spomena Dana hrvatskih mučenika i to 15. godinu za redom. Euharistijsko slavlje predslavio je šibenski biskup i donedavni čuvar ovog nacionalnog svetišta mons. mr. Tomislav Rogić a okupilo se blizu pet tisuća hodočasnika iz mjesne crkve, kao i onih iz Šibenske biskupije i Zadarske nadbiskupije. Uz domaćina, gospićko-senjskog biskupa Zdenka Križića koncelebrirali su predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, porečko-pulski biskup Dražen Kutleša, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, križevački vladika Nikola Kekić, krčki biskup u miru Valter Župan, šibenski biskup u miru Ante Ivas, te biskup u miru Mile Bogović. Uz stotinjak svećenika, te brojnih redovnika i redovnica na misi su bili i predstavnici državnih vlasti među kojima potpredsjednik Hrvatskog sabor Milijan Brkić, ličko-senjski župan Darko Milinović te načelnici domaće i susjednih županija.
– Dobro došli svi u svetište Hrvatskih mučenika u kojem zahvaljujemo Bogu za tolike mučenike i patnike u povijesti našeg naroda koji su uz teška stradanja sačuvali naš nacionalni identitet i našu katoličku vjeru. Oni su nam bili posrednici mnogovrsnog Božjeg blagoslova, poručio je nakon pozdrava gostima domaćin, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić te istaknuo:
– Ima mnogo mučenika, koji su od Boga primili vijenac slave, ali nisu upisani u naše martirologije i svetačke kalendare. Mnogi od tih su bili mučenici ljubavlju i služenjem, požrtvovnošću i velikodušnošću, a veliki je broj i onih koji su bili mučenici krvlju, dajući svoje živote za uzvišene ideale vjere, slobode, domoljublja i čovjekoljublja. Njihova su imena Bogu dobro poznata. Nije svako žrtvovanje života mučeništvo u kršćanskom smislu, nego samo ono gdje se život daje za uzvišene ideale, iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Mučenik je čovjek komu je nasilje posve strano, koji nikoga ne mrzi, nikome ne prijeti niti zlo želi, ali žrtvuje život u obrani evanđeoskih i općeljudskih vrijednosti.Ova dolina koja se prostire ispod ovog svetišta je dobrano natopljena krvlju mučenika našeg naroda koji su branili svoju vjeru i slobodu. Baš na današnji dan godine 1493. odvila se poznata Krbavska bitka sa tragičnim posljedicama za naš narod i njegovu budućnost.
Nakon toga biskup Križić je citirao dva potresna svjedočanstva popa Martinca podrijetlom iz Lapca te ninskog biskupa Jurja Divinića koji je nakon Krbavske bitke uputio potresno pismo papi Aleksandru VI. Biskup Križić je zaključio: “Želimo stoga da ovo mjestu bude mjesto molitve sadašnjih i budućih pokoljenja našega naroda za mnogu našu braću i sestre koji su podnijeli velike patnje ili izgubili svoje živote za uzvišene ideale vjere u Boga i ljubavi prema svom narodu i svojoj domovini. Ovo mjesto nije neki obični spomenik, nego sveto mjesto molitve i zahvalnosti Bogu za sve naše mučenike iz prošlosti, ali i mjesto vapaja Bogu za našu narodnu budućnost, da nas dobri i vjerni Bog u budućnosti očuva od svakog stradanja i vodi putem mira, pravednosti, istine i narodnog jedinstva i zajedništva.”
Šibenski biskup Tomislav Rogić koji je od prvih aktivnosti biskupa Bogovića oko gradnje udbinskog hrama mučeništva bio izravno uključen kao prvi generalni vikar biskupije pa do čuvara svetišta, podsjetio se početaka:
– Sjećanja me živo vežu za ovo mjesto i svetište još od one prve proslave dana hrvatskih mučenika na krbavskom polju 2003. godine – također 9. rujna na 510. godišnjicu tragične krbavske bitke – dolje pored crkvice Sv. marka, kada je po prvi puta javno obznanjena ideja da izgradimo crkvu hrvatskih mučenika, kada su, nakon tolikih stoljeća, ponovno na hrvatskom polju doneseni krbavski križ i štap hrvatskih biskupa. Koliko je tada bilo nedoumica? Dvije godine kasnije već je položen kamen temeljac, uslijedili radovi, projekti, biskup Bogović neumorno obilazi Hrvate diljem svijeta, po svim kontinentima, obilazi sve župe u domovini. Osjeća bilo naroda i pomalo, mukotrpno rađa se crkva hrvatskim mučenicima. Blagoslovljena 2010., a posvećena 2011. Hodočasti se u Crkvu hrvatskih mučenika sa svih strana kroz cijelu godinu. Dolaze hodočasnici iz svih krajeva domovine, iz BiH, iz cijelog svijeta. Mole se Bogu za sve nevine žrtve, sjećaju svojih stradalih, osobito onih za koje ni ne znaju gdje su pokopani, vape Bogu za svoje najbliže u svojim nevoljama i potrebama, zapisuju svoje molitve i dojmove u knjigu utisaka. Doživio sam puno puta hodočasnike iz drugih naroda, koji su navratili usput iz znatiželje ili potrebe da se do svog odredišta negdje odmore i slave misu. Uvijek su bili zadivljeni, crkvom, idejom, shvaćali ovo mjesto kao mjesto posebnog pijeteta prema žrtvi. Neki su čak govorili: i kod nas bi se trebalo napraviti nešto takvo. Ovdje su drugačije doživljavali riječi Božje, o žrtvi i ljubavi i sebedarju i vjeri, o predanju u ruke božje i uskrsnuću na život vječni. I nama je danas progovorila Božja riječ na ovom svetom mjestu, mjestu susretanja s Bogom, bratom pored sebe, susreta s našom poviješću i pogleda u budućnost, susreta smrti i uskrsnuća, života koji prolazi i neprolazne vječnosti, piše Šibenska biskupija.
Biskup Rogić zatim je podsjetio iz Knjige brojeva na događaje s puta izraelskog naroda u obećanu zemlju te između ostalog poručio „Krv jaganjca Božjeg i riječ svjedočanstva postaju znakovi izbavljenja, pobjede nad zlom. Oni koji krenu za njim, neće ljubiti svoga života, bit će ga spremni darovati, žrtvovati se za dobro drugih, sve do smrti, za slobodu i budućnost naroda, za svjedočanstvo vjere, istine i iskrene ljubavi. Mučenici se jaganjcu pridružuju, svojom žrtvom postaju dio njegove otkupiteljske žrtve zato se vesele nebesa i svi nebesnici. Uskrsli Krist svojim učenicima pokazuje rane s križa, jedino što će ući u nebo, a napravljeno je ljudskim rukama. Te rane postaju znak prepoznavanja Krista raspetog i uskrslog, kao da rane, žrtve i svaka velikodušnost postaju odlikovanja a nebo, za vječnost.”
Dati život, dati sebe za ljubav, za prijateljstvo, za istinu i vjeru, za obitelj i domovinu. Te su riječi uklesane u oltar crkve hrvatskih mučenika. to je poruka ovoga mjesta, podsjetio je šibenski biskup. Dodao je da Crkva hrvatskih mučenika jest i želi biti: mjesto gdje se uči ljubiti i po cijenu žrtve, za razliku od svih današnjih lažnih slika ljubavi i životne radosti bez odricanja, mjesto gdje se hranimo primjerom ljubavi i žrtve velikana mučenika kroz čitavu našu povijest u želji da idemo za vrijednostima koje su nam ostavili za koje su ginuli, mjesto gdje se uči praštati, gdje se uči i na greškama, jer samo ljubav može pobijediti mržnju, mjesto gdje se uči voljeti brata čovjeka, svoju obitelj i domovinu onako kako nas je Krist učio. Ona želi biti i mjesto nove nade gdje se drugačije sagledava povijest i dobro vide djela Božja, izbavljenje nakon nevolja, vjera u novi početak i novo rađanje iz pepela. Također je posvjedočio da ova crkva želi biti mjesto gdje se raste u vjeri, gdje se vjera budi, gdje se časte oni koji su ostvarili radost neba, vječni život u bogu: od davnine: svetih i blaženih Venancija, Dimitrija, Ireneja, Stošije i Duje, Kvirina i Mavra, Nikole Tavelića, Marka Križevčanina, Drinskih mučenika, Miroslava Bulešića i bl. Alojzija Stepinca i svih onih koji po kriteriju ljubavi i velikodušnog darivanja života ugradiše sebe u budućnost koju živimo danas. Da budu trajni poticaj nama danas za one koji će doći sutra. Budućnost i hod prema vječnosti može se graditi samo na jasnoći onog pogleda vjere u Sina Božjega. Mjesto gdje se susreću prošlost i sadašnjost, a usmjeruju prema vječnosti. Da se zamislimo kakvi ćemo doći pred lice Božje?
Biskup Rogić je također ustvrdio da se neće napustiti ni ideju svehrvatskog groba na Krbavskom polju u koji će se posmrtni ostaci neidentificiranih žrtava otkopani iz raznih jama i grobišta, dostojanstveno pokapati. Zahvalni smo općini Udbina što nas u tome prati. I predsjednica je pokazala veliko zanimanje za svehrvatski grob na krbavskom polju jer bi poniženi i odbačeni bili podno crkve hrvatskih mučenika na duhovni način integrirani u svoj narod. Tek tada u punom smislu na ovome mjestu, imat će posebno značenje riječi kojima sam uvijek ispraćao hodočasnike:
– Hrvatski sinovi i kćeri, ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti, mi ćemo ga držati’ – u potpisu – vaši pradjedovi!, zaključio je propovijed šibenski biskup i donedavni čuvar svetišta u Udbini.
Na kraju mise biskup Križić i čuvar svetišta vlč. Josip Šimatović uručili su biskupu Rogiću dar, sliku Crkve hrvatskih mučenika rad slikarice Božice Božić. Liturgijskim pjevanjem udbinskom slavlju dali su združeni zborovi Gospićko-senjske biskupije pod ravnanjem Ivana Prpića Špike te orguljsku pratnju Karle Tripalo. Misi je prethodio Križni put od crkve Sv. Marka na Krbavskom polju pa do Crkve hrvatskih mučenika kojeg je predvodio fra Petar Grubišić, župnik župe bl. A. Stepinca iz Ogulina. I ove godine su članovi Moto kluba Croatia prinijeli brojne spomen kamene s masovnih stratišta Hrvata koji će naći svoje mjesto na memorijalnom zidu spomen parka. Nakon mise održan je blagoslov nabožnih predmeta i koncert Klape HRM Sv. Juraj, stoji na stranicama Šibenske biskupije.
Foto: Šibenska biskupija
