Kada mladu osobu pogodi nesreća, mnogi se zapitaju ‘zašto baš mene’ ili ‘koji je smisao života’. Tako je bilo i u slučaju 27-godišnje Franke Staničić, Šibenčanke koja je do prije šest godina živjela život kao i svi njezini vršnjaci, a onda se preko noći sve okrenulo naopačke. Moždani udar bio je znak da njezin život od tog trenutka više neće biti isti. No Franka je bolne trenutke preokrenula u svoju korist i počela pisati, da bi naposljetku izdala knjigu ‘Putem snova’ u kojoj progovara o smislu života, životnoj sreći i samospoznaji.
– Život nam se svakodnevno mijenja, čak i kada mislimo da stagniramo. Ima jedna izreka koja kaže ‘Ako ne napreduješ, nazaduješ’. Danas mi je to misao vodilja. Nakon iskustva moždanog udara prije šest godina, počela sam svjesno raditi na sebi. Tada sam bila potpuno svjesna te promjene koja se događa, iako sam joj se opirala na sve moguće načine. Nažalost, malotko je sposoban učiti u lijepim trenutcima, kada sve uzimamo zdravo za gotovo i kada uopće nismo svjesni sebe i života koji živimo – priča nam 27-godišnja Šibenčanka.
Zbog zdravstvenih problema bila je primorana na par godina stopirati studiranje na Pravnom fakultetu u Splitu, no želja za uspjehom bila je jača od nevolje. Danas se Franka može pohvaliti Dekanovom nagradom i privođenjem studija kraju, makar priznaje da joj nije bilo nimalo jednostavno.
– Svatko od nas proživi nešto što ga obilježi i što je za njega značajno. Svatko od nas ima neku svoju priču. Mene je tako moje iskustvo samo navelo na neku drugu putanju. Smatram zabludom misliti da je samo jedan put normalan, ispravan i poželjan ili da se može uživati samo ako si dio tog puta. Ne mislim da sam u životu bila za išta zakinuta ili da sam nešto propustila. Upravo suprotno. Istina, nije lako kada ti se preko noći dogodi tako velika promjena. Trebalo mi je neko vrijeme da to prihvatim i da se priviknem. Ali iz sadašnje perspektive, ne žalim ni za čim. Dapače. Ono što je nekad bilo moja slabost, danas je moja priča o uspjehu. I ne preferiram uloge žrtve – iskrena je.
Cijeli život, kaže, zapisuje svoje misli, pa se trenutka u kojem je odlučila početi pisati knjigu – ne sjeća. No već u prologu knjige jasno je kako je riječ o misteriju života, njegovom smislu i pitanju na koje malotko zna odgovoriti jednostavnim ‘da’ ili ‘ne’, a ono glasi ‘Jesmo li sretni?’.
– Kod mene su to nekako bila pitanja koja su dolazila spontano. Prirodno mi je zapitati se koja je svrha svega ovoga. Ne mogu zamisliti da mi život prođe, a da ne znam ni tko sam ni što sam. Kao mala, dok sam sjedila u školskoj klupi, mislila sam o tome kako svijet vide drugi kroz svoje oči. Pokušavala sam pojmiti vječnost. Osobito nakon iskustva kojeg sam proživjela, pitanja je bilo sve više. Bila sam sama u tim istraživanjima. I u početku, možda mi je i najviše smetalo zašto to nikog ne zanima. Kada bih došla do nekog odgovora, imala sam potrebu te spoznaje podijeliti sa svima, dok nisam shvatila da nema potrebe ikoga mijenjati. Kaže se da ako netko nije na našem putu, ne znači da je na pogrešnom. Kada sam to prihvatila, shvatila sam da je u redu da nas zanimaju različite stvari – objašnjava.
Pisala je, govori, iz čiste želje, a zapisivala je sve ono što je prepoznavala kao istinu. Za nju je to bio spoj učenja koja su joj pomogla u životu i koje je prigrlila. I naziv knjige ‘Putem snova’, Franki je došao sasvim spontano, ali nosi u sebi snažnu poruku.
– Tek sam kasnije shvatila da ima smisla. Prvo iz razloga što sam i sama, kad bih ostvarila neki svoj cilj, uvidjela da je emocija koju sam očekivala izostala i da je čar bila u tom putovanju do cilja. Također, vidim puno ljudi koji imaju zanimljive ideje, ali prebrzo odustanu ili uopće ne pokušaju. Zato mislim da je upravo put do ostvarenja snova ključan. Jer na njemu se nalaze svi izazovi, otpori i strahovi. Najvećim uspjehom smatram ne dopustiti da tuđa nepovoljna uvjerenja postanu vaša i ostvariti mir bez obzira na situaciju – govori Franka.
Život ju je na težak način naučio da su problemi rješivi, ali i da rješenje leži u nama samima.
– Nema potrebe ikoga uvjeravati u nešto. Naći ćete na zid, nerazumijevanje i frustraciju. Najbolji način da drugome ponudite rješenje je svojim vastitim primjerom. Sve što smatramo problemom ne može biti riješeno na istoj razini i istim načinom razmišljanja koje je do problema i dovelo. Tako da naravno da često odmah ne vidimo izlaz. Zato je osobna transformacija nužna. Najlakše je pronaći izgovor, a najteže spoznati da imate izbor. Ako je nešto teško, ne znači da je nemoguće – veli.
Kada promijeniš neke poglede na život i izgradiš povjerenje u njega, sve je manje stvari koje doživljavaš teškima, dodaje Franka koja namjerava pisati i dalje. Kuda će je to odvesti, ne zna, no sigurna je u jedno.
– Važno mi je da u svakom trenutku radim ono što me čini sretnom i zahvalna sam što imam priliku za to – zaključuje Franka.
