Djeca vrtićke dobi ‘upijaju kao male spužve’ svijet oko sebe a onda ga i repliciraju. Uz sve pozitivne stvari koja djeca uče kroz igru kao što je dijeljenje, zajednički rad i komunikacija, isto tako se susreću i s nepoželjnim situacijama. Tako će vaše dijete nekad povući za kosu drugo, ili će vas zaprepastiti kada po prvi put čujete neku psovku koju je, naravno, naučilo od druge djece. Jasno je da djeca reproduciraju stvari koje usvajaju iz svoje okoline. Ono čemu roditelji najviše posvećuju pozornost uglavnom se odnosi na pristojno ponašanje, stjecanje radnih navika, prihvaćanje obaveza i učenju samostalnosti. Međutim, nekako se čini da ne pridodaju toliko pažnje učenju ispravnih vrijednosti, socijalnoj osjetljivosti i uvažavanju drugih. Jer kako drugačije objasniti stvaranje klasnih podjela među djecom vrtićke dobi?!
U razgovoru s tetom jednog splitskog vrtića, splitski dnevnik doznao je da je među djecom u upotrebi jedan novi, u svakom smislu pogrdan naziv – ‘lidlići’. Pogađate, radi se o djeci čiji su roditelji kupili komad odjeće iz istoimenog trgovačkog lanca, a ‘lidlići’ su i sva ona djeca općenito slabijeg imovinskog stanja.
– Djeca nisu svjesna kako određeno ponašanje može negativno utjecati na osjećaje i samopouzdanje drugih, njihova empatija nije još u tolikoj mjeri razvijena, ali ovakva klasifikacija druge djece prema tome je li odjeća markirana ili ne, je zabrinjavajuća za djecu te dobi, objašnjava odgajateljica.
Djeca zaista znaju biti okrutna, predmet ‘ruganja’ mogu biti različiti povodi kao što je nošenje dioptrijskih naočala, klempave uši, ako je netko nevješt u određenim aktivnostima kao što je crtanje, slikanje ili druge igre.., dakle sve one stvari koje se u nekoj mjeri i očekuju ili mogu predvidjeti, kazala nam je te istaknula kako i same tete u vrtićima se nekad susreću s neočekivanim situacijama.
– Možete samo zamisliti kako se osjeća dijete kojega se tako naziva, kazala je.
Ostatak teksta pročitajte OVDJE.
Foto:Ilustracija
