Branka Telenta jedna je od onih koja se nije predala onda kada nije mogla pronaći posao u struci. Profesorica engleskog i talijanskog jezika kroz fakultet je ‘prošetala’ s odličnim uspjehom, no više od svega svoje je znanje željela prenjeti mlađim naraštajima. Ipak, sve je ostalo na željama, no danas se Branka može pohvaliti jednim od najljepših ureda na svijetu-prirodi u Nacionalnom parku Krka.
– Od malih nogu razmišljala sam kako bi voljela biti učiteljica, a moja šest godina mlađa sestra vrlo brzo je ‘platila’ jer je morala naučiti pisati note i slova. Odabrala sam jezičnu gimnaziju, a moju veliku ljubav prema jezicima brzo je ‘prokužila’ Vinka Klarić koja me je usmjerila na Filozofski fakultet u Zadru, počinje Branka.
No nakon povratka sa studija, ništa se novo nije događalo. Uz poneku zamjenu, ukazala joj se prilika za staž kojeg je odradila u jednom osnovnoj školi, a potom su je opet čekale samo zamjene.
– Četiri godine pokušavala sam pronaći svoje mjesto pod suncem, a onda sam, u nedostatku ljetne zanimacije naišla na oglas za posao u Nacionalnom parku Krka. Počela sam na informiranju turista, gdje sam izbrusila zanat i to prvenstveno zahvaljujući kolegama koji su svaku bitnu informaciju dijelili sa mnom, a smatrali su kako bi bilo dobro da preuzmem grupu turista i vodim ih po Parku. Kako nemam strah govoriti pred većom grupom ljudi, bez razmišljanja sam prihvatila. Jedna od naših aktivnosti kao vodiča su i vođenja edukativnih radionica za djecu vrtićke dobi i nižih razreda osnovne škole. Odabirom određenih radionica djeca uče o ljepotama nacionalnog parka Krka, pravila ponašanja u parku, a na kraju prisegom postaju mali čuvari prirode. Također, mogu naučiti nešto više o šišmišima, vretencima, žabama ili izrađivati nakit i ukrase od plastičnih vrećica i papira. Uz takav način rada, uvijek se nekako provlači moja ljubav prema učiteljskom pozivu, pa ‘ispliva’ učitelj u meni kada pričam s djecom ili vodim radionice i edukacije, nastavlja.
Branka kao jedan od interpretatora neumorno sudjeluje i na različitim turističkim sajmovima, koji su, kako kaže, izrazito važni, jer broj turista u Nacionalnom parku raste iz godine u godinu. Uz gusti raspored, pronalazi vremena i za pjevanje u omiljenom joj ‘Kolu’.
– Proputovala sam Europu zahvaljujući upravo sajmovima, a uvijek mi bude jako drago kada netko od doslovce mora štandova prepozna naš i kad kaže kako je tamo bio prije dvadeset godina i kupao se u Krki. Ili, pak, kada netko obeća da će nas doći posjetiti – priča.
U početku joj je nedostajalo nositi školski dnevnik i pisati kredom, no svakog dana sve manje.
– Obrazovni programi kod nas su jako kruti i to mi ne odogovara. Moj posao na Krki spaja obrazovanje i korištenja stranih jezika, a i rada s djecom. Osjećam se privilegiranom i blagoslovljenom kada mi ljudi kažu kako imam najljepši ured na svijetu. Neki će možda misliti da je pričati svaki dan o Krki monotono, ali svaka moja nova grupa je za mene nova priča. S nekima se se jako dobro zabavim i nasmijem, a od nekih i nešto novo naučim. Moje je najveće zadovoljstvo kad me na kraju odrađene ture gost pozdravi s osmjehom. Imam i jednu poruku za sve posjetitelje –Kad ste u prirodi, boravite tamo svjesno i doživite svaki šum, pucketanje grančica pod nogama … budite zahvalni –zaključuje Branka.
